Ponos
16.3.2010
Cinilo se da je proslo mnogo vremena od mog poslednjeg pogleda...
Lice se videlo u izmaglici vremena...
Lice neverovatno zaustavljeno izmedju deteta koje sam bila i zene koje sam postala...
Sta su sve skrivale te porice, sta su sve odavale...
Zalila sam...
Bilo mi je jako zao sto nije znao da kaze... sto nije govorio cesce... zalila sam sto je zaboravio... sto je tako lako rasipao misli, reci... nikada one prave, tople, reci koje ispune i ponesu...
Sta li je ugusilo te reci? Ponos?
Ponos kao jecaj koji zaustavi vazduh...
Ponos koji udari kao talas i razbije jake stene...
Objavio Anica u 09:40 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

Lice neverovatno zaustavljeno izmedju deteta koje sam bila i zene koje sam postala... OWO JE PREDIWNO
Poslao Anoniman u 13:39, 17.3.2010 | Link | |