Opet mi se mota po glavi taj neobican izbor reci...
Nevolja... pomislila sam...
Kada dozvolis da te neko tako dobro upozna...
Kada jednostavno zastanes opijen tim gromoglasnim cutanjem...
To ti privuce paznju,beskrajno te zabavi,ocara, i...
Nekako ti time obelezi svu paznju...
Poznajem dovoljno dobro njegova razna cutanja...
Cutanje fino, ne nekakvo ruzno... ono kada se drzis za tu vezu... i trazis u njemu utehu... kada treba da budes dovoljno mudar i da na tome budes zahvalan...
Prazno cutanje, umorno... kada ti se cini da je sva carolija noci bila samo privid...
Cutanje kada ne mozes da zaspis... kada osetis da lagano klizis u zaborav, a onda te iznenada neka struja povuce natrag...
Cutanje... kada ti tuga najbolje stoji...
Cutanjem pustis da ponekad bol ode, ali nikad predaleko... i nikad te ne pusta... ne napusta...
Cutanje...
