Gledala sam u tu zbirku svega i svacega...
Za nekoga je to pravi svet...
Sto je u mojim ocima bilo cudno, u njegovim je bilo normalno...
Nosio je simbole iz proslosti...
Zasto li ti zlockasti djavbolcici ne znaju da skrenu iza ugla? Da me zaobidju...
U jednom trenu nisam znala sta reci...
Osecala sam samo da postoje ogromne oblasti njegovog zivota, koje nisam smela dotaci...
Nisam smela dotaci oblikovane figurice koje je redjao predamnom...
Ima u njemu neceg...
