Prevrcem po secanju... pa se slike redjaju skladno...
Trazim opravdanja za kratke urezane slike...
Znam da postoji razlog za sve to...
Zaglavljeni sitni kockasti razlozi...
Glasovi svuda oko mene... ali niko ne zeli da slusa...
Gladna sam bila iskrenog razgovora...
Zato se ponekad osecam kao zena u cosku... neprimetno sam tamo sedela... sastavljena od senki... punog meseca... tako mocno...
Pa je nekome sve to privuklo paznju... video je svu moju obicnu neobicnost... uspeo je da me izvuce iz moje sopstvene caure...
Da, bila sam mokrih krila, pomalo nesigurna... ali sam bila ja...
Mada i pored svega, ostala sam budna i na oprezu...
