Ej, zvuk,dodir,osmeh,suza... ej, odusevljenje,umor,radost, greh, bol, patnja...ej...
Dodajem ruku,dodajem sebe...Tren raskopcavanja zelja,dodirivanje sete, osvetlenje poriva, klimanje zida, trazenje tajne,ne trebas nista reci... Sedim,osecam... pa uvek sam to cinila, kreirala tu sitnicu, vise nije sve u bojama, vise nije daleko, vise nije tudje... idem,koracam lagano po kockicama mozaika, ocarao me tren, necu da ga cuvam,sacuvam, pusticu ga da struji,da zivi u svaki delic raznobojnog stakla mog srca... zatvorenih ociju gledam, pogledam, pustam svet da udje u moj zacarani krug, samo prijatna jeza...
