
Za njih izdaja nije zlocin... to sam procitala sasvim jasno...
Pokusavaju da srljaju dok ja lunjam lagano...i kao da se ne usudjujem da umaknem...
Drzali su me, a ja sam sebi tiho rekla "ovo nije za tebe"!
Shvatila sam tu logiku...ali mi nije bila jasno dokle?
Osetila sam potrebu da razmisljam o svojim stvarima...
Zgrozila sam se, stresla ...
Cele veceri su mi zadavali posao moje misli... bilo mi je mucno kad sam pokusala da se usunjam u njihovoj logici...
Ali, nema ni jednog mesta, nijedan posao, nijedne igre, ni misao da me uz to ne proprati taj jeziv zvuk izdaje...
Spas mi je bilo, jedino to sto sam znala da nikad necu uzeti ucesce, ne na takav nacin, u zivotu drugih...
