Putujuce misli
13.10.2008
Putujem kroz snove,preko zelja i stradanja...preko snova i nadanja...gde se dah sa dahom spoji...Sta sam htela,sta sam smela? Oni  su  izgubili dar, mi smo izgubili strpljenje... u mrezi se mojih misli uhvati noc punog meseca, razbijanje iluzija,sitna prasina straha....pa nisam nista posebno htela,na pola duse bar da prozivim ono sto je izbijalo iz mene izmedju brezuljaka mojih misli i njihovih namera.... Zar to treba da bude uvek tako tesko... i ostajem da putujem kroz te puteve poslane pitanjima , gde da ostavim tugu i razocarenje ?
Objavio Anica u 19:21 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (7) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

Ti zivi i dalje ali s nekim novim zanosom i strpljenjem onoga ko ume da ochara....
Poslao Anoniman u 01:23, 12.11.2008 | Link | |
Stvarno si me sada odusevila.Ostao sam bez teksta i stverno nemam sta da kazem sem ODUSEVLJEN.
Poslao Bata u 17:27, 22.11.2008 | Link | |
Ne možeš da ih ostaviš jer kad ih osetiš ostaju tu.Ali možeš da ih potisneš.Pa pokušaj.
Poslao Lady u 09:36, 23.11.2008 | Link | |
Potisnuti ili zakopati zauvek tamo negde duboko...
Poslao anica u 22:14, 23.11.2008 | Link | |
sekice znao sam da se u tebi krije nezna dusha... i zato prestani da se foliras da si drugacija
Poslao Anoniman u 23:34, 2.12.2008 | Link | |
zaboravio sam malopre da kazem... ponosan sam na tebe sekice
Poslao Anoniman u 23:38, 2.12.2008 | Link | |
ej sekice ostavi ti to na brezuljku...i vracaj se pod palmice )
Poslao Anoniman u 00:03, 16.12.2008 | Link | |