16.2.2009
Zamislite jednu malu kucicu,kad je posmatrate ona je lepa, izgradjena kamencicima,paprejem,na nekim mestima je pomalo oronula,lomile je tuge,lile su je kise ali odise toplinom...Privlaci i zelis da je vidis, da budes blizu nje... Mami te bojama i mirisom...Ali kad bolje pogledate oko nje su ruze, velike, mirisne i pune trnja, kad god se priblizis poneki trn ubode,i ma koliko kruzis oko nje ne vidis prilaz da bi je pogledao i osetio blizu... Ipak postoji jedan mali put, poplocen kamecicima u raznim bojama,i on je okruzen tim mirisnim ruzama koji opijaju i ne mozes da prodjes...Da bi se neko priblizio potrebna mu je moja ruka...Samo tako ce stici bezbedno do moje duse...