Coveku medju ljudima
16.9.2009

Podizem pogled... utonem u njega... ozari mi lice, odusevi mozak...

Znam ga tako dobro... a opet, svaki put kad ga pogledam on se menja tako dobro...

Nece da ostane stabilan...

Zadrzava uvek tu bezobraznu sposobnost da me pokrene, da alarmira, da bude zagonetan, poremeti lako, odusevi, uzbudi, zaslepi i prosvetli...

Veoma je velik covek... moj prijatelj... sa plameno sivim pogledom...

Dobrotom i prijateljstvom me uzvisi na nacin na koji nikad niko nije znao...

Hvala ti prijatelju... coveku medju ljudima...

Objavio Anica u 22:46 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

Prelepo rečeno, mislim da u ovome mnogi mogu prepoznati svoje prijatelje.
"da me pokrene, da alarmira, da bude zagonetan, poremeti lako, odusevi, uzbudi, zaslepi i prosvetli..."
Pravi prijatelj!!!
Poslao Besposlicar u 23:15, 16.9.2009 | Link | |
Besposlicar
Poslao anica u 16:32, 18.9.2009 | Link | |
Poslao Anoniman u 23:29, 23.9.2009 | Link | |
Nije on dobar sto ga ti takvim vidis. On je dobar jer si ti toliko dobra. Hvala tebi, hvala njemu sto medju jednakima ipak postoji nesto toliko dobro...
Poslao Anoniman u 20:43, 28.9.2009 | Link | |