9.5.2009
Vece se vuklo... u metezu senki, premorenih lica...
U cudnovatoj mesavini svetla i mracnih boja... talasima smeha i posrednih grimasa...
Sve je to trebalo da lici na sliku sustine...
Vece se klatilo kao na ivici propasti...
Osecao se ostri miris neukusno izabranih parfema i mesavina alkohola...
Vece je skrivalo iza grimasa sav taj bes koji je kipteo u njima...
Nesavrsena mesavina zurbe i proseka...
A meni je u mom kutku nedostajao... fizicki sam osecala njegovo odsustvo...
Nedostajala mi je prica o svetu, uspesima, razocarenjima,o osecanjima, padovima... nedostajalo mi je to nase "glupiranje"...
Beskrajno mi je nedostajao u to vece iprepleteno sa "nevinim" licima...
Otsutno sam u oblake od dima opipavala negde tamo njegove misli...