Sklopila sam oci... nisam se secala da li sam prosle noci spavala... mozda sam na tren zatvorila pogled...
Uvek sam bila pomalo umorna, potistena kada sam se vracala...
Umorna...
Povratak... u stvarnost... sa putovanja...
A ceznjivi pogled koji mi je izazvao vrtoglavicu u mislima vise nije bio tu...
Znala sam kuda to vodi... gde se ide... on je cekao da ga vratim iz onoga sto je pobegao...
Neko ko je voleo da govori kao da je izgubio moc govora... samo je pogled iskrio...
Osecaj da trazis izlaz iz tog zelenog lavirinta me nije napustala...
Uporno sam trazila izlaz iz praznine i nepomicnosti... a taj pogled je znao gde da me povede... kako da mi dotakne ceznjivu vrtoglavicu ...
