Vece
9.5.2009


Vece se vuklo... u metezu senki, premorenih lica...
U cudnovatoj mesavini svetla i mracnih boja... talasima smeha i posrednih grimasa...
Sve je to trebalo da lici na sliku sustine...
Vece se klatilo kao na ivici propasti...
Osecao se ostri miris neukusno izabranih parfema i mesavina alkohola...
Vece je skrivalo iza grimasa sav taj bes  koji je kipteo u njima...
Nesavrsena mesavina  zurbe i proseka...
A meni je u mom kutku nedostajao... fizicki sam osecala njegovo odsustvo...
Nedostajala mi je prica o svetu, uspesima, razocarenjima,o osecanjima, padovima... nedostajalo mi je to nase "glupiranje"...
Beskrajno mi je nedostajao u to vece iprepleteno sa "nevinim" licima...
Otsutno sam u oblake od dima opipavala negde tamo njegove misli...
Objavio Anica u 13:52 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar


Ivica provalije
9.5.2009

Um igra svakakve igre...

Nije tacno da ne mogu nista da ucinim...

Ali ako zapocnem , nisam nista od toga dobro...

Uvek se neka sitnica uklopi ili ne...

Ne!... vristala sam u sebi, vec pomalo ocajno.... i odmicala se od ivice provalije...

Plasilo me sto sam srljala, plasilo me to otsustvo straha... nisam htela da znam kako gadno moze da se zavrsi...

Sve je imalo smisla, a istovremene se cinilo da je ludilo...

Sa jedne strane nisam imala pojma kako... ali bilo je predivno...

Sa druge strane prisustvo grize savesti udaralo me je kao hladna bol...

Sve je to bilo tu, pomesano...

Ali... kad bih imala jos jednu priliku, uradila bih isto... ponovo...

Prenerazena... sa uzivanjem prekoracila sam ivicu provalije...

Objavio Anica u 13:11 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (10) | Pošalji komentar