Oblikovane kutijice
11.4.2009
Drhtale su ruke dok je njegovo lice obasjavalo prolecno sunce...
Vecinu dana nije bio srecan...
Male su beleske ostale zapisane...tu u meni...
Pitala sam se nemo po milioniti put...zasto svako nekad mora da ode?
Sve perle sam spakovala u svoje oblikovane kutijice i sacuvala tamo... na dnu duse...
Otvoricu ih sledeci put...
Okrenula sam se i posla stepenicama...
On je ostao pogledom prateci, sve dok nije video lice na prozoru...
Posao je pomalo zbunjen...
Delom zbog navale osecanja...ali i pomelo ga je ono sto sam izgovorila...
Nikada nije pomisljao da ima tako meko srce...otisao je sa pitanjem u ocima...jel to istina?...
Sve perle sam spakovala u svoje oblikovane kutijice...otvoricu ih sledeci put...
Objavio Anica u 20:05 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar