Nesanica
16.3.2009
Kise su dosle i nisu htele da prestanu....
Cekala sam samo jedan obican recept... kako da me kise napuste?...
Ali voda je bila svuda na mojoj kozi,u svakoj pori mog bica...
Mozda je to samo kratki trenutak...
Samo jedan sitan ubod tuge...
Uostalom one prostrele svakoga...
Otresla sam kapljice sitne,koje rezu kozu kao najostiji nozevi...
Mozda mi to donese san?...
A opet i uvek sam ostajala ispred vratima...
Nikako ne zele, ti olovni vojnici da me puste u tu zlatnu kapiju...
I ponovo,ostajem da docekam jutro, dok su mi senke bile okacene svuda po zidovima...
 

 

Objavio Anica u 20:04 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (19) | Pošalji komentar