Uteha
19.10.2009

Nastupila je duga tisina...

Jos je cujem...

On, sa glavom spustenom, poceo je da place...

Suze su zarazne...

Mrzim da vidim kako odrasli muskarac place...

Stavljam ruku na njegovu, cudno... izgovaram sve one neodgovarajuce stvari, sve otrcane fraze za koje sam znala da su potpuno beznacajne... ali koje ipak pruze utehu...

On je jedina osoba na koju sam mogla da se oslonim...

Reci su tekli: dobar si covek, dobar otac, dobar... dobar... ali nisi prvi muz koji je bio neveran...

Moguce je voleti dve zene u isto vreme-bar ja mislim da jeste... mislim da jeste, vidim da je moguce... Izgovorila sam-nisi sam. Meni ne moras da se pravdas i da mi objasnjavas...

Znam sve o neverstvu...

Izdati sebe, izdati druge-pa pricas sa majstorom...

Cudno kako slabost zblizava ljude... i nikad mu nisam bila bliza...

I nikad nisam videla to drugo lice dok se nije prolila svetlost na njega... Vecno sanjanje..

Zagrljaj.... Koraci na kisi...

 

Objavio Anica u 16:42 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar