Ocaravajuci tren, zacarani krug
12.11.2008
Ej, zvuk,dodir,osmeh,suza... ej, odusevljenje,umor,radost, greh, bol, patnja...ej...
Dodajem ruku,dodajem sebe...Tren raskopcavanja zelja,dodirivanje sete, osvetlenje poriva, klimanje zida, trazenje tajne,ne trebas nista reci... Sedim,osecam... pa uvek sam to cinila, kreirala tu sitnicu, vise nije sve u bojama, vise nije daleko, vise nije tudje... idem,koracam lagano po kockicama mozaika, ocarao me tren, necu da ga cuvam,sacuvam, pusticu ga da struji,da zivi u svaki delic raznobojnog stakla mog srca... zatvorenih ociju gledam, pogledam, pustam svet da udje u moj zacarani krug, samo prijatna jeza...
Objavio Anica u 10:58 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar