Sunday 2 July 2006 20:28

   "Deco, u toku poslednje dve godine vi ste se, savlađajući neizmerne teškoće, junački borili sa Turcima, sa Bugarima i sa Albancima. Kiteći besprimernom slavom sebe i svoje oružje, vi ste pobedili neprijatelja. A sada, opet, četiri je meseca već od kako se borite sa novim, silnijim i bolje spremljenim neprijateljem, čija snaga nadmaša našu nekoliko puta.
  Junaci, vi ste se umorili, vi ste malaksali, podnoseći nadčovečanske napore u ovoj borbi, vi već želite da se vratite svojim kućama da vidite svoju decu i svoje žene. I oni strahuju za vašu sudbinu i očekuju vas sa suznim očima. Međutim, Otadžbini je potrebna vaša zaštita, vi ste se zakleli Otadžbini i meni da ćete se boriti do poslednje kapi krvi; nu ja vas razumem. Želje vaše i vaših porodica su opravdane. I stoga ja oslobađam od zakletve svakoga onoga, koji hoće da odu kući, - neka mu je Bogom prosto! Idite svojim kućama i dajem vam časnu reč da zbog toga neće nikoga ni glava zaboleti. A ja, vaš stari kralj, zajedno sa svojim sinovima, ostajem ovde da umrem na ovim pozicijama, jer Srbiju neprijatelj može zauzeti samo preko trupa vašeg kralja i njegovih sinova."

Kralj Petar
30. novembar 1914. godine


E, ovo je kralj! Za takvog kralja jesam! A ne za onog Acu krmka i onu spodobu pored njega! Šta mislite, da li se neko vratio kući posle ovog govora? Nisam monarhista, ali za ovakvog kralja bih skočio i u vatru i u vodu! Ma, skočio bih i za ovakvog predsednika republike ali, na žalost, nemamo ga , a nećemo ga ni imati, bar ne za moga života.


Sunday 2 July 2006 20:18



Gledao sam kako pod teretom kiše

Uspevaš da lebdiš na zelenoj travi
Pružala si ruke sve više i više
Jahala si konja preplanula, naga
Nebo se nad glavom bezobrazno plavi
Priroda ti sama otvara sva blaga
Zoveš me da budem na oltaru prvi
Koga ćeš da jašeš iz ženskoga hira
Da l' si stvarno žena amazonske krvi
Il' si zalutala iz vremenskog vira

Kosa ti je mokra, slepljena uz telo
A kapljice kiše niz kameno lice
Gorelo ti telo ognjem uzavrelo
Silaziš sa konja, bacaš me na travu
U prepone snažno biješ nemilice
Razdireš utrobu, prodireš u glavu
Prosipam se bolno, ti nadmoćno stojiš
Okrećeš mi leđa, ka konju si pošla
Što te više gledam sve manje postojiš
Vraćaš se u vreme iz kojeg si došla


LJUBAVNA MISAO

Ja bih trenutak u zeleni list uvio
i takav biser, kao zavjet, poklonio tebi.
Onda mišlju obgrlio tvoje ime,
a hod tvoj ostavio pored vremena.
Na blagom vjetru kosu ti raspleo,
pa uvio stručak osjećaja usred dodira.

S mirisom jutra ruku primio,
puno nježnosti u pogled tvoj donio.
Daleko od tuge i nemira šaptao,
između bedara, sliku blaženstva upijao.
Pod polupcima tvoje snove uzimao
i šetao po tvojim slatkim odmorištima.

Sve bih to nebrojeno puta učinio,
milovanjima i uzdasima potvrđivao.
Sasvim tiho, beskonačnost pokazivao
i bogatim darovima nagrađivao.
Neprimjetno, na daleka putovanja vodio,
a svoju veliku ljubav, samo tebi davao.

Ja bih trenutak u plavo nebo utkao
i taj dragulj na tvoja njedra stavio.
Priljubio tvoju dušu uz moju,
pa s tobom ispratio vrijeme i zapjevao.
Bez i jedne riječi, uz tebe pristao,
jer u tebi, na sebe bih naišao.


Ovo je pesma
koja će te čekati
iza svakog ugla,
iza svakog osmeha.
Pesma koja ne zna
prestati biti draga.
I samo će te ona preneti
preko zvezdanog praga
i kad mene ne bude.
I kada ti oči nekako posive,
kad na usne padne list jeseni,
kad se raduješ, recimo, nečem,
a ustvari misliš o meni.
Ova pesma ima
stotinu zadataka,
stotinu razloga
da se od tebe ne odvaja.
Ona je tvoj stražar u noći.
Ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris kajsija
spusti niz ramena,
jer znam da je najteže
kad nekoga nema,
a znaš da bi morao biti.
I kad mene ne bude
tamo gde me tražiš,
a biću tamo
gde ne možeš do mene,
ova pesma će ti biti moje ime,
jer ne želim da ti u očima
stanuju zime
i da te hladno
nešto uvek boli.
Ovoj pesmi
ja sam naredio
da te samo voli.




ubiću te što se skitaš svetom
policija će te tražiti
što bludničiš s letom na javnom mestu
pa ćeš onda opet meni
dovoditi ljude
da me ubijaju dugo i da se čude
šta voliš na meni
i ne volim te više da znaš
ali te tražim
jer si tako prosta i slatka kao sirup
jer si tako divlja
kad ti vrat zagrizem
a baš nikakva nisi kad te zubi bole
neću više ni da mislim o tebi
dok si od mene daleko
šta ja znam ljubi li te neko
jel ti je toplo u sobi
bezobraznice mala
igraj se još malo
dok mi mrak ne padne u krevet
ludo
čekam te i sutra
kao uvek u devet


- Zagrli me!
- Šta?
- Zagrli me...
- Ne umem.
- Zagrli kako umeš.
- Umem ovako...
- Dobro je...
- Što si htela da te zagrlim?
- Da ga nađem u tvom zagrljaju.
- Ima li ga?
- Nema.
- Šta ima?
- Srce ti udara...
- Lako se uplašim...
- Nije te strah.
- Nego šta je?
- Osećaš me...
- Osećam te...
- Ne, ne smeš me ljubiti odmah...
- Dobro.
- Nećeš zaspati?
- Kako ti kažeš.
- Nećeš se zaljubiti u mene?
- Neću.
- Nisam lepa kao tvoja devojka.
- Nije to.
- Nego šta je...
- Neću se zaljubiti u tebe.
- Zašto?
- Zato što ti voliš drugoga.
- Možda ću ga zaboraviti uz tebe.
- Uz mene? Šta sam ja?
- Sladak si.
- Ja sladak?
- Još u liftu si mi se dopao.
- Nisam hteo.
- Nogom nešto hoćeš?
- Nezgodno stojim, malo mi je utrnula.
- Kreni onda...
- Gde da krenem?
- Kao da plešemo.
- Ne umem, rekao sam ti...
- Ja ću te voditi... zamišljaj muziku.
- Još misliš na njega?
- Neprestano.
- Ustavi!...
- Ustavi?
- Stani, pusti me...
- Ti nisi tako slab kako se predstavljaš.
- Idem.
- Nemoj, molim te, ne smem da ostanem sama.
- Šta ova slika predstavlja?
- To su vrata koja vode u kupatilo.
- Pusti me da operem noge.
- Hajde...
- Zar je ovo sve kupatilo?
- Šta mu fali?
- Mnogo je veliko.
- Pusti vodu...
- Ne znam kako se radi...
- Ovo je za toplu, ovo za hladnu vodu.
- Opraću samo noge...
- Okupaj se...
- Kupao sam se kada sam pošao.
- Istuširaj se...
- Izađi.
- Kupaćemo se zajedno.
- Ni mrtav.
- Šta ti je, čega se plašiš?
- Ne plašim se ničega, nisam do sad bio sa devojkama nikada.
- Lažeš.
- Ne lažem.
- Koliko imaš godina?
- Dvadeset.
- Pa šta si čekao?
- Čekao sam da se zaljubim.
- Oh, Bože, što nisi ranije došao...

Nastavlja se...














Sunday 2 July 2006 20:09



Slika, k'o svaka slika - reklo bi se. Pa, nije baš. Ako pažljivije posmatrate, videćete nešta neobično. Šta ste to videli? Očekujem komentar.

Sunday 2 July 2006 18:08






U čast Predsednika Socijalističke federativne republike Jugoslavije, Predsednika Saveza komunista Jugoslavije druga Josipa Broza Tita



RUČAK

Kavijar
Palačinke sa hrskavicom od jesetre
Morski rakovi
Zakuska od divljači i živine
Povrće

Buljon sa valjušcima filovanim pečurkama
Hladna juha od kvasa sa mesom

Kečiga u šampanjcu
Teleće ćufte u testu

Sladoled od drenjine
Voće
Kafa, čaj


Moskva, Kremlj
17. maj 1979. godine


A, bato! Nije valjao socijalizam, a! A ovo? Doduše, ne za svakog, jel'te... hm... Ali nema veze, nego jel ima još neko neki zanimljiv meni nekog poznatog ručka, večere i sl. Ja imam još sa raznih kraljevskih prijema ali mi je ovo mali prostor da ih sve pokažem.


Evo, da se Lady ne ljuti i da joj popravim apetit ovo je bila jedna večera na dvoru cara Napoleona III. Ovde bi mi trebali francuski fontovi ali kad ih nemam!

 

Aux Tuileries , Lundi 1er fevrier 1858


DINER


Potages

Potage printanier
Riz au consomme


Releves

Turbot, sauces homard et hollandaise

Filet de boeuf a la jardiniere
Grenadins mignons de poularde


Entrees

Faisan a la Perigueux

Chaudfroid de perdreaux
Casseroles de riz a la Toulouse
Pates de foie gras de Strasbourg


Rots

Chevreuil
Becasses
Canetons de Rouen


Entrements

Asperges en branches

Haricots verts
Gateau mille-feuilles Pompadour
Gelee d'oranges et mandarines
Timbale a la Chateaubriand
Corbeille d'abricots au riz