Monday 14 January 2008

 Ne budi daleko od mene ni jedan jedini dan,


   jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug


   i čekaću te kao na nekoj stanici


   kad negde daleko usnu vozovi.

 

   Nemoj otići ni samo na sat, jer tada,


   u tom satu, spoje se kapi nesanice


   i možda će sav dim što traži svoju kuću


   doći da ubije i moje izgubljeno srce.

 

   Jao, neka se ne razbije tvoj lik u pesku,


   jao, neka ne lete tvoje veđe u odsutnosti:


   ljubljena, ne idi od mene ni za trenutak,

 

   jer u tom času otići ćeš tako daleko


   da ću obići zemlju ispitujući


   hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.

objavio: Spadalo u: 05:42
kategorija: Soba za poeziju obavesti prijatelja | Komentara: (3)
i šta sa njim ?
Poslao gulanfer u 00:30, Monday 14 January 2008 | Link | |
exra ti je blog
mozes li preko mog linka da mi ostavis comment treba mi za fax!!!
Poslao sablasni u 19:10, Saturday 19 January 2008 | Link | |
lapo, bas za ovo lenjo nedeljno popodne
Poslao snoshka u 16:50, Sunday 20 January 2008 | Link | |