Moj gost danas, moja prijateljica Snježa, saopštiće vam nešto veoma tužno:
U malim smo ili velikim bitkama u životu.Gubimo.Dobijamo.
Postoji rat u kom je svaki od nas gubitnik.Jeste ili će postati.
Tatjana Lukić je izgubila rat.Prije mene.I prije svih onih koji će
pri iščitavanju ovih redova početi da se sjećaju, pjesnikinje Tatjane Lukić.
Ko nije poznavao Tatjanu Lukić?
Ne bih da, nespremna, kakvu me zateče vijest, postanem
nesposobna da objavim inima:
Tatjana Lukić,(Osijek, 1959.) umrla je jutros u Canberi, gdje je od 1992. živjela
i na nematernjem jeziku propisala, poeziju, koja će biti objavljana u septembru.
Pjesnici, povjerujmo, samo otvore vrata i pomijesaju boje svjetovima kroz koje prolaze.
Kao Tanja.
Snježana Rončević
U malim smo ili velikim bitkama u životu.Gubimo.Dobijamo.
Postoji rat u kom je svaki od nas gubitnik.Jeste ili će postati.
Tatjana Lukić je izgubila rat.Prije mene.I prije svih onih koji će
pri iščitavanju ovih redova početi da se sjećaju, pjesnikinje Tatjane Lukić.
Ko nije poznavao Tatjanu Lukić?
therapeía
nije istina da postoji svijet
dalje od poruba moje haljine
što je disalo u konac sam isprela
za sitnu šaru na prsima
nad glavom otkucava paklena kutija
skrivena u letjelici?
pod prozorom mile djevojčice
pobacile maločas uz zveket makaza?
i voćka je zaražena? i pseto što je lizalo
pelud sa latica? tihano trunemo? gdje bí duša
zri grozd gnojnih čireva? nije istina!
to sjenke su! zamagljena zrcala!
nije istina! jer moram poživjeti
zadani vijek
sav je svijet
u svilenom jeleku
u vezenu šaru skupljen
solus ipse
iz prsta isisan
lijek
Ne bih da, nespremna, kakvu me zateče vijest, postanem
nesposobna da objavim inima:
Tatjana Lukić,(Osijek, 1959.) umrla je jutros u Canberi, gdje je od 1992. živjela
i na nematernjem jeziku propisala, poeziju, koja će biti objavljana u septembru.
Pjesnici, povjerujmo, samo otvore vrata i pomijesaju boje svjetovima kroz koje prolaze.
Kao Tanja.
Snježana Rončević
Pošalji komentar
Komentari:Vedro nebo,
Divan prolećni dan...
Fali mi poljubac
Dašak ljubavi,da ga primim
Ili dam...
Još uvek osećam
Još uvek trebam
Ljubav...
Sve je viđeno
Sve se već desilo
I nema baš ničeg
Što bi nazvali novim...
I ova praznina je stara
I ona je bila,
Samo se zavrtela i
Opet došla...
Kao što reče pesnik:
Sve reke teku prema ušću,
Odatle u more,
Koje se nikad ne prepunja...
Tako jure prema svom kraju
Da bi opet došle tamo
Odakle su i potekle...
Tako valjda i ja
Jurim,žurim
Prema svom kraju...
A početak?
U nekoj dalekoj izmaglici..
Beše biće
Opijeno životom,
Cvetnim poljem,cvrkutom,
Lepotom...
I danas je Sunce
Izašlo gde i juče..
Gde i pre sto godina
I gde će i sutra
Izaći...
Ono je večno..
I za njega ništa
Nije novo,
A ni staro...
A sutra?
Biće opet
Neki novi dan...
I opet,
Opet ćemo juriti
U nadi
Da ćemo stići
I dograbiti
Ono
Što nismo juče,
A što nećemo
Ni sutra...
Divan prolećni dan...
Fali mi poljubac
Dašak ljubavi,da ga primim
Ili dam...
Još uvek osećam
Još uvek trebam
Ljubav...
Sve je viđeno
Sve se već desilo
I nema baš ničeg
Što bi nazvali novim...
I ova praznina je stara
I ona je bila,
Samo se zavrtela i
Opet došla...
Kao što reče pesnik:
Sve reke teku prema ušću,
Odatle u more,
Koje se nikad ne prepunja...
Tako jure prema svom kraju
Da bi opet došle tamo
Odakle su i potekle...
Tako valjda i ja
Jurim,žurim
Prema svom kraju...
A početak?
U nekoj dalekoj izmaglici..
Beše biće
Opijeno životom,
Cvetnim poljem,cvrkutom,
Lepotom...
I danas je Sunce
Izašlo gde i juče..
Gde i pre sto godina
I gde će i sutra
Izaći...
Ono je večno..
I za njega ništa
Nije novo,
A ni staro...
A sutra?
Biće opet
Neki novi dan...
I opet,
Opet ćemo juriti
U nadi
Da ćemo stići
I dograbiti
Ono
Što nismo juče,
A što nećemo
Ni sutra...
Poslao
zivkovicmilorad
u 17:45, Sunday 25 April 2010 | Link | |