Sunday 27 January 2008

Ovu priču sam, jednostavno, morao da vam prenesem, jer ona je, za mene, važnija od izbora, od Ane, Jelene i Đokovića, od Putina i Buša, od rata u Iraku ili bilo kog drugog rata ili bilo čega na ovoj Zemlji. Spomenik ovoj ženi treba da stoji u svakom, najzabačenijem, delu planete. U svakom hramu, bilo koje vere, treba uvek da gori jedna sveća samo za nju...

Milica Isović iz Minhena umrla je u ponedeljak, 21. januara, da bi njena tromesečna beba Larisa živela. Ovu tešku i dramatičnu odluku, za koju je, valjda, samo majčinsko srce sposobno, Milica je donela onog časa kada su joj lekari, a tada je već bila trudna, saopštili da boluje od raka i da su joj potrebni zračenje i hemoterapija.

 

- Vi ćete živeti, ali bebu koju nosite morate pobaciti, jer bi terapija za nju bila smrtonosna - saopštili su lekari neumoljivu istinu i nesrećnu Milicu postavili pred dilemu dostojnu antičke tragedije.

 

Hrabra i požrtvovana buduća majka nije se, međutim, dvoumila ni sekunde. Odustala je od terapije da bi svom čedu 19. oktobra podarila život. I uspela je. Na svet je donela zdravu ćerku Larisu, koja se, na žalost, neće sećati majke, ali će saznati da je za nju žrtvovala svoj život.

 

Miličin suprug Mirsad (37) je sve vreme bio uz svoju hrabru suprugu i prihvatio je njenu odluku.

 

- U ponedeljak smo napravili nekoliko porodičnih fotografija. Nepunih šest sati posle toga, Milica je pala u komu, a dan kasnije je umrla - kaže Mirsad Isović.

 

Milica je napisala i pismo maloj Larisi u kome joj objašnjava zašto njena majka nije mogla da ostane uz nju. To pismo će otac Mirsad Larisi dati kada bude dovoljno odrasla da bi mogla da shvati njegov sadržaj i majčinu odluku.

objavio: Spadalo u: 10:48
kategorija: obavesti prijatelja | Komentara: (10)
Животна, ганутљива прича.
Poslao О100ЈА u 11:10, Sunday 27 January 2008 | Link | |
Izvini, a sta je drugo mogla da uradi???
Da ubije bebu????
Pa to je jedino sto je mogla da ostavi, podarila je nekom zivot, nadajuci se da ce njeno dete biti sretnije od nje!
Poslao AnaM u 11:16, Sunday 27 January 2008 | Link | |
Ово је прича која нема коментар.
Само констатацију- Чудни су путеви господњи.
Poslao drvo u 11:32, Sunday 27 January 2008 | Link | |
Mati.
Da, zaslužuje mesto, koje si joj odredio.
Poslao lady u 13:02, Sunday 27 January 2008 | Link | |
Jako tuzno.
Poslao mungos u 15:06, Sunday 27 January 2008 | Link | |
cudno je to
kako se podrazumeva da majka
nema izbora
majka se podrazumeva
*********************
otac...
(u vecini slucajeva)
kolac
Poslao SRNA u 15:12, Sunday 27 January 2008 | Link | |
i ja sam izgubila majku-svog najboljeg prijatelja, od ove uzasne bolesti...Nemoguce je opisati recima njenu zrtvu i hrabrost, a i koliko mi ona strasno nedostaje...ne postoji nista sto bi moglo da se priblizi mestu u mom srcu koje samo njoj pripada.... Majke su najlepse cvece na svetu koje nam uzasni vetrovi brisu iz zivota....
Poslao Anoniman u 21:22, Saturday 16 May 2009 | Link | |
Priroda je dodelila svakoj majci grotesknu ulogu:da najuzvišenija osećanja ispunjenosti doživi kroz decu ali i da da sebe i više no što se može....Očevi su za sva ta osećanja ostali uskraćeni i ne treba im zameriti što su generalno - retardirani.
Poslao Anoniman u 12:38, Thursday 29 October 2009 | Link | |
Milica je prema njenoj želji pokopana u rodnom selu Primišlje na Kordunu.
Mi Kordunaši, Primišljanke i Primišljanci ponosni smo na našu Micu.
Volimo Larisu !
Poslao Primišlje u 19:03, Saturday 20 February 2010 | Link | |
Milica je prema njenoj želji pokopana u rodnom selu Primišlje na Kordunu.
Mi Kordunaši, Primišljanke i Primišljanci ponosni smo na našu Micu.
Volimo Larisu !
Poslao Primišlje u 19:07, Saturday 20 February 2010 | Link | |