Friday 27 October 2006

Tišina ćuti i samo zrikavci zriču...

Čuj,

samoća je žaoka otrovom puna

što se kao ništavilo ceri

i plazi na radosti.

 

Daleko se u povoju od krvi rađa dan,

a noć se u ropcu gasi.

Čuj,

samoća iščaši čoveka iz zglobova,

zasadi ispred njega drvored misli

i zapali baklju slutnje.

 

Jutro miluje moje produženo veče.

Čuj,

samoća zatvara prozore na duši,

kalemi grimase na licu

i seje žmarke nepoverenja...Dođi!

objavio: Spadalo u: 19:09
kategorija: Soba za poeziju obavesti prijatelja | Komentara: (7)
"Jutro miluje moje produženo veče."-ovo je bas tako i lepo
Poslao Lady u 08:28, Friday 27 October 2006 | Link | |
Lepa igra reci i dozivljaja...
Poslao bozkoj u 00:46, Saturday 28 October 2006 | Link | |
Na kraju pesme se rekao Dođi.....evo me...došla sam Ti ja....CMOK
Poslao alady u 08:54, Wednesday 1 November 2006 | Link | |
Divno....divno...divno....
Poslao Jesen u 12:37, Wednesday 1 November 2006 | Link | |
o...lijepo
Poslao jullie u 13:42, Wednesday 1 November 2006 | Link | |
na trenutak...kao da si mi čitao misli......
Poslao sand u 04:52, Saturday 4 November 2006 | Link | |
mozes li i meni napisati jednu pesmu o bambiju?
inace u sustini pesma je kul

Poslao Anoniman u 18:52, Thursday 14 June 2007 | Link | |