Upućujem ovu lijenu popodnevnu misao,
Nježnu i pohotnu
U ono dvorište u kojem sam Vas gledao,
Draga susjedo,

Tisuću devetsto pedesetsedme godine,
Kada je bila jesen, slična ovoj,
I kada su još u moj san udarali prozori roditeljske kuće
Utopljene u šibenskoj jugovini,
U gradu koji je postajao moja bolnica,
A mojom napola razbuđenom glavom kolali prvi tramvaji,
Plavi i uspavani…

Adresiram tamo ovu misao,
I kažem -

Šteta.
Bili ste ljubavnica moga cimera
Od osam do jedanaest svakog jutra…

Kako ste se zvali?

Ema,… Selma,… Alma,… Adela?…
Da li je što izmjenilo vaše lice, oči i trbuh?…

A kako sam Vam zavidio vraćajući se iz šetnje
od osam do jedanaest izjutra

uz četvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom peščeničkom lijekarstvu…

Svim je bojama moj već prvi studentski rujan
dodavao crnog i malo tamno zelenog.
…I danas Vam iskreno kazem, šteta,
Šteta.

Više vjerojatno i niste za takvo šta…

Ponovo ono dvorište,

Vrijeme je za nedjeljni ribolov,
I Vaš suprug odlazi…

Vi, znači, danas dolazite još ranije u moju sobu,
Oko pola sedam…

A ja baš izlazim, šteta,
Jer je moj cimer mrzovoljan tako rano,
Ja bih Vam vjerojatno pružio mnogo više,
Ali, ja idem u šetnju…

I šetao sam tako godinu, i drugu…
I ne da Vam se hvalim, bilo je toga…
Kakve sve zemlje, pića, kakva mora…
Gdje sam sve bio…

Gdje sam sve ljubio, i kakve žene…
Jer, Vama otvoreno mogu reći
Kuda sam sve šetao po kiši,

Ujutro nekakav vlak je istruo u crnom proljeću
U Poljskoj, blizu Rusije…
Kakvu sam tamo ženu ostavljao…
Isukrste…

I kakva je mene ostavljala na sjeveru,
Pijući neko nerazgovjetno piće svog naroda,
Daleko, daleko, kao u snovima…



Opet, netko ovdje u Zagrebu,
U Jurijevskoj,
Pa oči, providne i dragocjene, jedne Čehinje iz Brna,
Vozderkove…

Premještene zauvijek u moju utrobu…
A takav snijeg, i sve što treba…
Bilo je, bilo…

Ali ono dvorište, u kojem sam Vas viđao
Izmađu dva neodređena stabla crna od vlage
One jeseni…

Vas, tako običnu i raskošnu domaćicu…

I mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi
U sezonama tisuću devetsto pedesetsedme, pedesetosme,
I slijedeće, hm,

Šteta, nepovratno šteta…