Pored mog prozora, svaku večer, mjesec zastane
i što zatekne tada na ulici, ponudi mom pogledu,
zatim dovede vjetar, a s njim i plavetnilo primakne
i u toj slici, kakvu samo srebro napraviti može,
neprestano titra moja želja da Te ugledam u noći.

Gledamo se, mjesečinom optočeni, moja ljubav i ja,
čekamo i ne slutimo buru što dolazi s vjetrovima,
ne ćutimo u toj nagomilanoj tišini, požar samoće,
već uz jecaje i ritam srca, prislanjamo najdražu bol,
da u klecanju koljena ne bi otkrila slomljenu dušu.

Onda odjednom, ispod misli, modra trešnja zadrhti,
sjaj više nije trom i vrhovi se neba polože na cigle,
tamne sjene nestanu i tračak čežnje uplovi u sobu,
tijelo postane mjesto događaja, snaga dahom uzleti
i s planina ravnicom procvjetaju Tvoje prozirne latice.

Voda sto teče mojim venama poput plamena zaigra,
izvori njenih tokova isprepletu tanke niti nježnosti,
mreža radosti razapne se dolinom kojom kapi rastu,
a Ti, prostrujiš zrakom i vatrom, zemljom i vodom
i svakom kutku moga tijela, dodaš osmjeh zvijezda.

Nitko me, kad si u meni, ne dira svojim osjećajima,
ničije me ruke, dok se rastapaš mojom dušom ne traže,
ali nemir se ipak porama javlja, jer žeđ u raju postoji,
kao kad, natopljeni suncem, nizinom zasjednu oblaci
i umjesto kišom, prstom tuge dotaknu njihovo sjećanje.

Kamo, kamo si mi otišla noćas, moja draga prepelice ,
kad si nestala u jednom trenu i utekla u krilo mraka ?
Zar se bojiš mirisa modre trešnje i obrisa njenog zrelog,
pa u meni ostavljaš uzaludna čekanja kao melem plaču ?
Kamo, kamo si se sakrila, po ovom suhom vremenu ?

Htio bih se, prstenom, oko Tebe zauvijek okružiti,
posjetiti, mila moja, jutra u kojima Tvoja njedra dišu,
zalaskom dana, protrčati radosnim proplancima sreće
i s Tobom usred tople postelje dočekati mjesečinu,
da umore smirimo zagrljajima naših vrelih usana.

Nemoj nestati uz obalu mora, niti vrhovima planina otići ,
već sa zlatnom školjkom danas pođi i moju ljubav potraži,
a u okusu modre trešnje, sve će Tvoje strepnje nestati
i Ti ćeš opet kao nekada, pitomim horizontom poletjeti,
umjesto rumene magle, Tvojim će se očima spokoj širiti.