"Deco, u toku poslednje dve godine vi ste se, savlađajući neizmerne teškoće, junački borili sa Turcima, sa Bugarima i sa Albancima. Kiteći besprimernom slavom sebe i svoje oružje, vi ste pobedili neprijatelja. A sada, opet, četiri je meseca već od kako se borite sa novim, silnijim i bolje spremljenim neprijateljem, čija snaga nadmaša našu nekoliko puta.
Junaci, vi ste se umorili, vi ste malaksali, podnoseći nadčovečanske napore u ovoj borbi, vi već želite da se vratite svojim kućama da vidite svoju decu i svoje žene. I oni strahuju za vašu sudbinu i očekuju vas sa suznim očima. Međutim, Otadžbini je potrebna vaša zaštita, vi ste se zakleli Otadžbini i meni da ćete se boriti do poslednje kapi krvi; nu ja vas razumem. Želje vaše i vaših porodica su opravdane. I stoga ja oslobađam od zakletve svakoga onoga, koji hoće da odu kući, - neka mu je Bogom prosto! Idite svojim kućama i dajem vam časnu reč da zbog toga neće nikoga ni glava zaboleti. A ja, vaš stari kralj, zajedno sa svojim sinovima, ostajem ovde da umrem na ovim pozicijama, jer Srbiju neprijatelj može zauzeti samo preko trupa vašeg kralja i njegovih sinova."
Kralj Petar
30. novembar 1914. godine
E, ovo je kralj! Za takvog kralja jesam! A ne za onog Acu krmka i onu spodobu pored njega! Šta mislite, da li se neko vratio kući posle ovog govora? Nisam monarhista, ali za ovakvog kralja bih skočio i u vatru i u vodu! Ma, skočio bih i za ovakvog predsednika republike ali, na žalost, nemamo ga , a nećemo ga ni imati, bar ne za moga života.
