Deset godina... tek nekoliko treptaja i kratkih udisaja od jasnog zvuka udara čizama i zveckanja praznih čaura, zaslepljujućeg bleska i neprozirne tame, grčevitih zagrljaja i neizvesnih odlazaka, ledenih neprospavanih noći i udaljenih vatri... i pomislim da sam zaboravio... a onda shvatim... koliko mi nedostaju svi oni koje nikada nisam upoznao ...i da prazninu iza njih ništa ne može popuniti... spavajte mirno...
secanja, dobri i losi izbori, stvarni ljudi i stvarni dogadjaji, neka imena su prava, neka malo izmenjena, sve u svemu imao sam potrebu da ih zabelezim, da mi ne iskliznu iz pamcenja
Permanent Link