15/4/2006 - Zaledjena noc 2. deo
Sve je islo naopako jos od proleca. Nemci su usli u Beograd, zauzeli aerodrom Zemun i jednostavno rasterali sve. Medju njima i Petra, stolara i aviomehanicara. Tog dana, Petar je dosao kuci, pomilovao po glavi svog prvorodjenog sina, pogledao Ildiko u osmom mesecu trudnoce i bez reci poceo da pakuje stvari u kofere. Ildiko je nemo stajala nekoliko trenutaka, a zatim se i sama prihvati posla. Taj deo zivota je bio zavrsen. Trebalo je iznova krenuti. Na neko bolje mesto. Januar je cvrsto drzao Novi Sad u svojim ledenim zubima. Nepopustljivo. Led se danima krsio na Dunavu, a zatim ponovo lepio sve vise okivajuci reku pod sobom. To vece, Petar je sedeo za stolom zamisljeno vrteci cigaretu u ruci. Retka corba hladila se u tanjiru. Ildiko je spremala njegovog gotovo nepokretnog oca u krevet dok su se deca igrala na podu pored peci. Do Petra su vec doprle zloslutne vesti. Njegov rodjak je uhapsen zbog sabotaze, a iz okoline su danima dopirale vesti o nestancima ljudi. Ali on je i dalje samo sedeo i vrteo cigaretu pogledavajuci ka Ildiko, ocu i sinovima. Smestivsi starog Jana konacno u krevet, Ildiko uze u ruke njihovog najmladjeg sina i sede za sto nasuprot Petru. - Pero. Nema svrhe razmisljati. Ne sluti na dobro.-rece ona. - Znam. - Zasto onda ne odes u Kisac? - Ne mogu da napustim grad. - Noc je Pero. Lako bi se izvukao. - A vi? - Nas nece dirati. Madjarica sam. Petar oduva dim i promesa corbu. - Ne mogu Ildiko. Ne mogu vas tek tako ostaviti ovde. To vece legli su ranije. Deca su vec odavno spavala a Janovo astmaticno hripanje spusti se do necujnosti. Ildiko se svuce i ugnezdi se pored Petra pokusavajuci da precuje uzurbane korake koji su dopirali sa ulice. Lezala je tako, cvrsto obujmivsi Petra, dok joj je srce tuklo gotovo u samom grlu. U tisini, otkucavanje sata odjekivalo je poput crkvenih zvona. Buka spolja nije prestajala. Ildiko podize glavu sa jastuka. - Petre... - Cujem... Drzeci ruku na njegovim grudima, Ildiko oseti kako mu srce udara. - Petre, nesto se dogadja! - Cujem i sam! Uzvici i koraci su se sve vise priblizavali. Ildiko ustade, dograbi njegovu odecu i baci je na krevet. - Moras odmah ici Pero!!! Odvesce te!!! Petar se ni ne pomeri. Ostao je u krevetu bledo zureci u Ildiko. - Otici ce oni... - Pero!!! U tom trenutku zaprastase udarci na vratima. Ildiko se trgnu i ocima punim straha pogleda Petra. Potpuno bled, Petar lagano ustade iz kreveta i stade da se oblaci dok su vrata praskala i odskakivala pod udarcima. Ildiko je nekoliko trenutaka stajala skamenjena, a onda prigrli sada vec razbudjenu decu. Starijeg koji je uplaseno stajao pokraj prozora i mladjeg, koji je plakao poput svake druge bebe, trgnute iz mirnog sna. Nemocni Jan je samo hripao iz svog kreveta. Sarke na vratima pocese da popustaju pod udarcima. - Otvaraj pseto jedno! - vikao je neko spolja. Petar drhtavim rukama, otkljuca bravu i otvori vrata. U sobu nahrupise honvedi psujuci i smrdeci na rakiju. Onaj, najblize Petru udari ga kundakom u stomak. Petar se presamiti i pade na pod pokusavajuci da dodje do daha. Ildiko vrisnu i skoci medju honvede psujuci na madjarskom dok su dec vristala od straha. - Pustite te ga djubradi jedna pogana!!! Sta ce vam on!!! - urlala je udarajuci krupnog brkatog narednika koji se klatio na sredini sobe. - Bezi kucko!!! Bezi tamo kod dece!!!On je na spisku!!! I vec su dva honveda izgurala Petra u zaledjeno dvoriste prekriveno snegom. Ildiko i stariji sin poletese za njima. Nisu ni osetili ubod ledene hladnoce gazeci bosim nogama po snegu. - Bitange jedne!!! Ne smete da ga vodite ja sam Madjarica!!!! Pustite ga!!! Tada se na vratima pojavi i najmladji sin, uplakan, samo u tankim carapicama, gegajuci se poput svake tek prohodale bebe. Ildiko pojuri i podize ga iz snega ne prestajuci da sipa psovke. Jedan honved je gurnu ka ogradi zajedno sa starijim sinom i odmace se od nje nekoliko koraka. Petra su vec izveli napolje do kamiona koji je brektao ispred kuce. - Stani tu kucko, inace cu da ubijem i tebe i tvoju kopilad!!! - Pucaj onda djubre jedno!!! Stariji sin jos jace zaplaka i obujmi majcine butine. Zacu se priguseni prasak i iz kuce izadje honved repertirajuci pusku. Ildiko zaneme, a dvoristem je odjekivao samo plac preplasene dece. Honvedi su otisli, ali ona jos dugo nije mogla da udje u kucu. Stajala je tako gledajuci u zjapeca vrata i tesila decu koja su ridala, sto od straha, sto od hladnoce. Tada se na kapiji pojavi prilika njene sestre. Dosla je sa muzem zandarmom koji odmah pozuri u kucu. - Ildiko!!! Gde je Petar??? - Odveli su ga...- promuca Ildiko - Gde, znas li gde???- protrese je sestra, a ona samo nemo odmahnu glavom. - Ubise Jana...- procedi Istvan izlazeci iz kuce -...u krevetu...- Sestra baci brz pogled na Istvana, a zatim uze oboje dece u narucje. - Ildiko, kreni odmah sa Istvanom!!! Obidjite sve kasarne!!! Morate ga naci! Ja cu cuvati decu!!! Ildiko stisnu sestrina ramena u pojuri u kucu. Oblaceci se, bacila je samo jedan pogled na Janov krevet gde je on pocivao otvorenih ociju dok se krv lagano cedila sa jastuka. - Idemo!!! - doviknu ona Istvanu oblaceci kaput i hitajuci kroz sneg. Istvan cutke pozuri za njom. Prva kasarna bila je blizu. Sva svetla su bila upaljena, a kapija sirom otvorena. Redovi ljudi stajali su poredjani ispred zidova. Istvan je pokretom ruke zaustavi i pozva oficira koji je setkao po dvoristu vrteci glavom. Posle krace rasprave, Istvan mahnu rukom Ildiko i ona udje u krug kasarne. - Ildiko...- rece Istvan -...prodji kroz sve strojeve, pogledaj da li je Petar tu... Ildiko nemo klimnu glavom i zadje izmedju ljudi. Lica...jedno za drugim...i oci...plave, smedje, crne, vlazne, tuzne, uplasene. Iza svakih jedan zivot. Petar nije bio tu. Vrati se do Istvana i oni izadjose iz kasarne. Nisu odmakli ni 30 koraka kada odjeknu plotun. Ildiko se trgnu i sa stravom pogleda Istvana. - O..oni ih streljaju?!!! - Na mah joj prodjose sva ona lica, i Ildiko zajeca udarajuci pesnicom Istvana. - Sta..a ...ra...ade to ludaci?!!! Istvan se cutke izmace, i uhvati je za misicu. - Pozurimo, ima jos mesta gde treba ici.... .... nisu nasli Petra. Ni u sledecoj kasarni, niti u bilo kojoj drugoj. Ildiko je docekala jutro lica prepunog smrti. Legla je pored svoje dece, i odmah zaspala.... ...cak ni kada su mu rekli da se svuce i ostavi svoju odecu na gomili Petar nije mogao poverovati... Drhtao je citavim telom izlozen stravicnoj hladnoci dok su se oko njega tiskala tela, jednako naga, jednako uplasena, gonjena udarcima kundaka i ubodima bajoneta. Polako su se pomicali ka reci panicno trazeci bilo kakav znak spasenja, ali nije bilo nicega osim urlanja pijanih honveda i praskova koji su jetko odzvanjali od zaledjene povrsine. Nije mogao verovati ni kada je stao pred krvavu rupu u ledu. Prestao je drhtati, pogledao u tamnu vodu, a zatim u honveda iza sebe koji je klateci se nisanio njegov potiljak. - Kraj puta - uzdahnu Petar i preduhitrivsi prasak baci se u tamni otvor. Reka ga odmah ponese ubadajuci milione ledenih igala u njegovo telo. Strahovit bol proze mu pluca dok je udisao ledenu vodu a telo se u grcu stisnu. Zvezde zaigrase u uglovima ociju i Petar se prepusti struji... ....svetlost....u stvari nije bila svetlost....samo jedak miris eksploziva u nozdrvama koji je pekao i rasterivao sumaglicu. Okrenuh glavu i pogledah golemu pecurku koja se jos uvek uzdizala. - Pas ti mater...ovo je bilo blizu...- procedih stresajuci zemlju i sljunak sa sebe i tek tad postadoh svestan opsteg urlanja na radio vezi. Svi su se dozivali, komentarisali, raspitivali o poginulima. Nekako otkopcah mikrofon ali odustadoh. Nije vazno. Vazno je da ja znam da sam ziv...valjda... Pa, bar za veceras, zabava je zavrsena...ali i dalje ne mogu da se setim gde sam ostavio onu cuturicu sa lozovacom... nastavice se....
Pošalji komentar! :: Obavesti prijatelja!

15/4/2006 -
Poslao proteus
e ovo je bilo...toliko brutalno uverljivo da mi je istrglo grču grlu dok sam čitala

Permanent Link

5/9/2007 -
Poslao proteus
drugi put čitam ovaj odlomak...toliko istine sadržane u svakoj reči misli...one jednostavne istine koja nema poruku,mudrost,eto samo je takva,siva ukusa soli u ustima,kao što je život ...još jednom ,svaka čast boreale!tvoji postovi su nešto što dokazuje svrhu blogova!

Permanent Link

O meni

secanja, dobri i losi izbori, stvarni ljudi i stvarni dogadjaji, neka imena su prava, neka malo izmenjena, sve u svemu imao sam potrebu da ih zabelezim, da mi ne iskliznu iz pamcenja

Poslednje objavljeno
Meni
Kalendar

Prijatelji
Linkovi


    Entry 19 od25
    Prethodna | Sledeća