| |
16/4/2006
-
Intermezzo
Gotovo sam izgoreo u svojim strastima, svojoj nepojamnoj ceznji za nekim drugim vremenom, vremenom koje je mozda izgubljeno ili mozda uopste nikada nije ni postojalo. Odakle li dolazi ta ceznja? Ne znam... samo je osecam kako tinja u meni donoseci nemir i preduge noci obasjane mesecinom, poput nekog zova, sa nekog potpuno bezvremenog mesta. Zelim da budem ovde i sada ali, ta tiha muzika i prijatna tama, srebrnasta svetlost... kao tek puko obecanje, dato jednom davno i sacuvano u krajevima secanja ne dopusta mi da konacno zaspim. Jer ceznja ostaje, beskrajna, i sveobuhvatna.
Jedino u sta mogu biti siguran je to da takav svet ne postoji nigde do u mojim mislima. Svet beskrajno nezan i krhak, gde hodam na vrhovima prstiju jedva dodirujuci nezne vlati trave, gde sam dah uzburka vazduh udarajuci poput oluje u oblake... gde nebo oseti bol kada se pod mojim dlanom namreska kristalna povrsina vode a svetlost klone i zgasne kada pozelis da je uhvatis i sacuvas makar i kao trag secanja. To mesto... porice secanje, jer porice i samo vreme... satkano od duha postoji samo onoliko koliko ga osecamo. Ako pokusas da ga zapretes u svom secanju, ono nestaje. Boje blede, a nebo se obavija nistavilom. Tamo boravi i moja tama, moje senke, kose upletene u koru stabala, sa prstima u liscu koje mi dodiruje lice i stopalima duboko usadjenim u same korene zemlje. Taj svet porice i mene. Tu ne postojim, sem kao vlat zatalasana na vetru. Kao kap vode na vlaznoj steni ili sum lisca... ali posvecen beskrajnoj svrhovitosti. Posvecen toj beskrajnoj ceznji. Postojanje, poput molitve se uvlaci u moje misli...
|
Pošalji komentar! :: Obavesti prijatelja!
|
|
|
O meni
secanja, dobri i losi izbori, stvarni ljudi i stvarni dogadjaji, neka imena su prava, neka malo izmenjena, sve u svemu imao sam potrebu da ih zabelezim, da mi ne iskliznu iz pamcenja
Poslednje objavljeno
Meni
Kalendar
Prijatelji
Linkovi
Entry
18
od25
Prethodna | Sledeća |
|
Permanent Link