22/3/2008 - Krajevi
Elektrostatičko šuštanje u slušalicama je možda jedina stvar koja me još drži budnim. I nebo se zaledilo od hladnoće. Prebacujem frekvencije i slušam tu elektronsku tišinu pojmljivu jedino bukom udaljenih oluja koje besne gnevom magnetnih polja slomljenih u sunčevoj utrobi. Ogrćem ivice jakne oko sebe i trupkam nogama pokušavajući da se ugrejem. Petar mali cvokoće na sedištu nasuprot i prazno zuri kroz maleni prozor u sasvim besmislenu mešavinu tame i magle. Dovoljno tamno da ne vidiš ništa, i previše svetlo da bi mogao reći da je tama. - Rekli su da je kraj....- procedi Petar mali zabijajući lice u staklo prozora - ...zašto ne odlazimo onda? Palim cigaretu, otpijam gutljaj lozovače i odmah zatim proklinjem sebe zbog navale kiseline u želucu, - Misliš da je meni zabavno? Sedeti ovde s tobom i misliti o povratku? Uostalom, čemu ti možeš da se i nadaš? Već su ti i kosti istrulile tamo... postojiš samo zato što te se ja sećam, a verovatno te se ne bih ni sećao da nisam ovoliko popio.... ali, jebiga...nije ni važno... svejedno znam o čemu razmišljaš. Petar lagano okrenu one zaleđene oči ka meni, poluotvorena usta bez dahai skloni s čela ostatke inja. - Otkuda možeš znati šta mislim? Odmahujem rukom i povlačim još jedan dug gutljaj. - Misliš, nešto bi bilo drugačije? Učinio bi nešto protivno sebi? Ne verujem Petre... oduvek si se precenjivao...toliko da si i sam počeo verovati u tu laž... loša kombinacija, na kraju krajeva, to te nije spasilo.... - Možda... ali će spasiti tebe?... zašto bi me se onda sećao, i zašto bih onda postojao ovde? Nemam odgovora. Nikakvog, osim da se dublje uvučem u jaknu i zaboravim da sam ikada bio tu..... - ...Kalifornija 1...ovde Neretva... prijem... Kalifornija 1 ovde Neretva, prijem.... - Kalifornija 1... šta imaš večeras? Najave od pre dva sata? - Kalifornija 1.... obustava vatre....drugi stepen pripravnosti... do daljneg ne otvarati vatru... - Šta ti to koji kurac znači? - Da ne pucate ni na šta što leti.... Istovremeno čujem urlanje na drugom uređaju: - Iz devet, tri hiljade!!! U dometu!!! Virim kroz prozor i vrlo brzo uočavam postojan blesak forsaža na potpuno crnom nebu. - Imamo bitangu iz devet...u dometu.... - Obustavi paljbu!!! Obustavi paljbu!!! Do kurca....skačem sa stolice i hvatam RUP... - Kalifornije!!! Zabrana!!! Ne otvaraj vatru!!! Prekid!!! Ponavljam, ne otvaraj vatru!!! Nekoliko rafala se ipak ote...dobro...nije prvi put.... - Prošao.... a sad reci za koji da ne pucamo? - Potpisano primirje.... gotovo je.... Spuštam slušalicu na sto. Ustajem... i gledam kroz prozor, ka Dunavu... ka osvetljenim mestima daleko u ravnici... ka topovskim salvama PVO za koje nismo ni znali da postoje svih ovih meseci.... udarcem noge lomim sto ispred mene, drugim gazim RUP i rasipam tranzistore po čitavoj sobi... još uvek gledajući....kako mostovi nestaju jedan za drugim... kako se gase životi jedan za drugim... gledam čika Slaveta što je imao odličnu rakiju i njegovog sina koji se neće vratiti... gledam sve one žene i ljude...svu onu decu, rođenu i nerođenu...koji se isto tako nikada neće vratiti, čak ni dobiti priliku da budu ovde...i sve... ni zbog čega.... Razbijam prozore, lomim vrata.... Hvataju me, sapinju, nalivaju rakijom....i kažu...spavaj...nemoj sada.... I dođe neko jutro... i sedim gledajući kroz dvogled...i vidim skota... pritisnem taster za emitovanje... - Kalifornije...jel vidite babu? - Vidimo... - Pa šta čekate jebo vam ja mater?!!!
Pošalji komentar! :: Obavesti prijatelja!

22/3/2008 -
Poslao proteus
zaplaka me...

Permanent Link

O meni

secanja, dobri i losi izbori, stvarni ljudi i stvarni dogadjaji, neka imena su prava, neka malo izmenjena, sve u svemu imao sam potrebu da ih zabelezim, da mi ne iskliznu iz pamcenja

Poslednje objavljeno
Meni
Kalendar

Prijatelji
Linkovi


    Entry 3 od25
    Prethodna | Sledeća