| |
12/4/2006
-
Mail Man
| ...imam vremena za jos jednu cigaretu. Kisa, koja je nakratko stala, ponovo se nosena vetrom zabija kroz mokru bluzu sve do kostiju. Izmedju grana pojavljuje se prilika Setaca 2. Ne deluje bas previse sretno. Svadja se sa sopstvenim preteskim nogama koje uporno zaglavljuju u lepljivom blatu. Komadi opreme vise po njemu kao da ih je slucajno zakacio negde u prolazu, a nesretno maskirno satorsko krilo stalno mu klizi sa ramena.
- Smenahauh- prodahta on kolutajuci ocima istovremeno pokusavajuci da otpetlja jedan od lose prebacenih kaiseva koji ga je neumitno davio. Stvarno je bio jedan od najnesretnijih ljudi ovde, uz to, jos i kuvar koji nije znao da skuva rovito jaje. Nekako se otpetljao iz smrtonosnog stiska a zatim smireno poceo da raspakuje svoju opremu. U stvari, sve je samo bacio na, po njegovoj proceni, suvlji deo blata ispod same vocke. Iz nekog neverovatnog dzepa u jakni izvukao je malu rasklopivu stolicu, tranzistor, seo, prekrio glavu satorskim krilom i dubokoumno se zapiljio u neku tacku na horizontu.
-`ajde sad, kreni- rece - Mail Man samo sto nije stigao. Klimnuh glavom i pozurih kroz vocnjak.
Tek sto sam stao na stazu i napravio nekoliko koraka zacuh sumanuto urlanje motora. Bez neke namere, vec onako nagonski odskocih u stranu i pored mene protutnja pik-ap klizajuci i bacajuci gejzire blata. Mail Man.
Lud? Suvise jednostavan opis tako kompleksne licnosti. On ludilu daje novo znacenje. On je ekspresni lonac u kojem se kuvaju depresija, paranoja, alkoholizam, fobije svih vrsta, zudnja za vlasti i odsustvo volje za bilo kakav koristan posao. I sto je nasmesnije, to je bio njegov izbor. Uopste nije morao biti ovde. Ali, ovde je bio srecan. Jedini. Pred samom kucom pik-ap se ocajnicki zanese i klizajuci stade na nekih tridesetak centimetara od zida. Za to vreme Arhitekta se nije ni pomerio. Ruku zabijenih u dzepove pantalona zainteresovano je zvakao cackalicu potpuno indeferentan prema cinjenici da je gotovo zavrsio ispod pomahnitalog vozila. Mail Man ispada iz pik-ap-a i psujuci otvara prtljaznik.
- E jebiga! Opet se prosula bela kafa!- uzvikno besno izbacujuci manjerke. Bacih pogled unutra.
Nekih dvadeset litara sada neprepoznatljive tecnosti valjalo su unutra kvaseci vec smezurane vekne hleba.
- Samo da si slaninu dobro zatvorio u manjerku...ne daj boze da se i ona prospe- rece Arhitekta unoseci gnjecave ostatke hleba u kucu. Mail Man je ukoceno zurio u njega. Ne, nije bio besan. Uhvatilo ga nesto kao stupor. Njegov mozak je odbijao da poveze reci. Uhvacen, nepomicno je stajao na kisi zmirkajuci onim svojim vrljavim ocima. Prodjoh pored njega i udjoh u kuhinju. Raj.
Tisina, pucketanje vatre u nagorelom "Smederevcu", i caj koji se pusi na ivici ploce. Skidam mokru odecu i slazem je na konopac razapet iznad sporeta. Dobro je. Za sada imam najpotrebnije. Tada u uglu, pored same primecujem i Zelimira. Kunja, glava mu pada, i svaki put kada mu brada dodirne grudi naglo se trza unazad. Kao i uvek jak miris alkohola lebdi oko njega. Za njega bih mogao reci da je napravio los izbor jos pri rodjenju. Mogao je bilo sta drugo da radi. On polako podize glavu i ckiljeci na jedno oko promrmlja: -Imas cigaru?-
Danas su svi navalili na cigarete. Bez dalje rasprave dodajem mu kutiju.
- Imas ispod sudopere jos malo loze...sacuvao sam ti- oduvek je zeleo da bude pravi covek na pravom mestu. Na zalost, omaklo mu se. Iako ne pripada ovde, nije mrtav. Zivi negde na cigaretama i alkoholu i ponekad skuva caj, ako ga nadje. Ma koliko se trudio nisam mogao dokuciti njegovu svrhu. Ali i on ima svoju pricu, ma kako besmislenu ali je ima. Odeca mi se gotovo osusila. Skidam je sa konopca i lagano je oblacim izbegavajuci da dodirnem ona jos uvek vlazna mesta. Dok sam zakopcavao opasac u kuhinju ukotrlja Setac 2. Sve sa velikim krugom blata na stomaku, i naravno sa "slucajno usput zakaceno nije moglo da se skine" opremom po sebi. Znojav, zaduvan, iskolacenih ociju koje su sada zauzimale pola glave dohvati onu lozu i srucivsi ono malo jada na dnu zasista: - Morava 2 trazi cevi i strazu!!! Izgleda da imamo upad!!!
Zelimir uzdahnu i lagano ustade nesigurno balansirajuci na vrhovima prstiju -Ma, sa` cemo mi to...- rece, napravi dva koraka i pade pljostimice. Pazljivo ga prekoracih, uzeh pusku i krenuh za Setacem 2.
- Sta cemo sad? Imamo li vozaca?
-Samo Mail Man, to se ne racuna. Vidis da ni slanina nije mogla da prezivi njegovu voznju.
- Da necemo peske?
- Sada ce cevi da sidju sa polozaja pa cemo se ubaciti kod njih.
Istovremeno kroz tisinu se prolomi rika motora potvrdjujuci moje reci medjutim, to nije moglo sakrije zvuk Setacevih vilica koje su nezaustavljivo mlele vec nacete zube. Gledam ka ostroj padini brda i vidim cevi kako se oprezno spustaju pracene Petrom Velikim. Na konju je koji se izvezbano sulja niz klizavo brdo. Ne cujem bas najbolje od buke motora, ali od pokreta lica mi se cini da psuje...i to na ruskom...Gutam pljuvacku. Razmisljam o Ivani i klincima i gotovo sam siguran da u cuturici jos uvek imam onu lozu od pre tri dana.... nastavice se...
|
Pošalji komentar! :: Obavesti prijatelja!
|
|
|
O meni
secanja, dobri i losi izbori, stvarni ljudi i stvarni dogadjaji, neka imena su prava, neka malo izmenjena, sve u svemu imao sam potrebu da ih zabelezim, da mi ne iskliznu iz pamcenja
Poslednje objavljeno
Meni
Kalendar
Prijatelji
Linkovi
Entry
23
od25
Prethodna | Sledeća |
|
Permanent Link