| |
15/4/2006
-
Zaledjena noc
... Kuvar je otisao kuci. I stvarno je bio sretan. Sa gipsanom nogom koja je izvirivala iz zadnjeg dela pik-apa radosno nam je odmahivao dok je vozilo brektalo uspinjuci se blatnjavim putem. Moja noga je i dalje sevala, ali koliko sam mogao da vidim, nista osim pozamasne modrice i jednog slomljenog prsta. Stegnuta u visoke cizme jos je bila upotrebljiva. Pokupih opremu i izadjoh. Nazad na svoje mesto. Na nocnu strazu. Noc se vec uveliko spustila dok sam dosepao do svog omiljenog mesta pod krosnjom starog oraha. Oblaci su se konacno malo razredili i kroz poderotine se ukazase zvezde. Los znak. Bolje je kada je oblacno. Mirnije se spava. Spustih se pored drveta i oslonivsi se na drvo slozih pusku u krilo. Iz slusalica radio veze dopiralo je samo uznemiravajuce sustanje. Ako nista drugo, jos jedan dan je prosao. Noc se vec drugacije broji.
Ferenc ostade da stoji zamisljeno gledajuci niz padinu u Dunav. Nalaktio se tako na moj orah, bez pitanja, uporno pokusavajuci da svuce namotaje bodljikave zice sa svojih ruku tela.
- A za koji sad ti dolazis? - upitah.
On nesto probrblja na madjarskom, ali uzalud. Ne razumem madjarski. Na kraju krajeva. Nikad ga nisam ni poznavao. Ne samo poznavao, nego nista nisam ni znao o njemu. Nista, osim da je imao 3 kcerke, da je otisao devetstosedamnaeste i da je skoncao dve godine kasnije ne napisavsi ni jedno pismo, zapetljan u bodljikavu zicu i proboden bajonetom negde na severu Grcke. Nije bas neka karijera, u svakom slucaju, los izbor. Ali i dalje mi nije sta ga to vuce ovamo. Kao i sve ostale. Da bar imaju sta pametno reci, ali uglavnom su samo dosadni. Ponavljajuci. Tako i Ferenc. I dalje je brbljao, uglavnom psujuci...bar tako je zvucalo, i cupao komade zice sa sebe fronclajuci svoju poluraspadnutu austrijsku uniformu. Uskoro se pojavi i mesec. Ravnica sa druge strane Dunava blesnu u nenadanoj svetlosti, a na nebu zaiskrise nove zvezde. Ferenc se okrenu ka meni, ali ja sam vec cvrsto odlucio. Nece dobiti cigarete! Ma, ko mi je on uopste?! Cetiri generacije ranije.
Ni on meni nista nije dao, a znam da u cuturi cuva Palenku. Mislim da bi bio red da ponudi kad vec ne zna srpski. Odmahnuh rukom i odsepah do ivice kosine pracen Ferencom u stopu. Odatle se sirio pogled na desno i vitka silueta mosta blesnu u tami. Lose, veoma lose. U stvari, lepo je izgledalo, ali nekako zloslutno. Jos i taj jebeni Ferenc koji ne prestaje da laprda. Bar da je Eli ovde da prevede. Posmatram kroz dvogled cak i odavde previsoke stubove ali onaj cudni osecaj me i dalje ne napusta. U slusalicama i dalje samo elektrostaticko sustanje.
Odjednom tisina. Pa jos jednom tisina. A onda panicno urlanje operatera.
-Iz sedam!!! Iz sedam!!! Nisko!!! Nisko!!! Pravo na metu!!!
- Jebem ti mater!!!- vrisnuh dok se zaglusujuca huka razmaknutog vazduha priblizavala. Bacih se napred, ka tlu. U letu me sustize vrisak hiljadu sirena. Osetim kako mi vazduh nadima usta, landara obrazima i odecom, zasipa sljunkom i razbijenim betonom. Lagano padam, kao i obicno, presporo...
vidim zastrasujuci blesak koji se lagano gasi i ogromnu pecurku dima i prasine. Udaram u tlo...odskacem, prevrcem se i na trenutak vidim zvezde kako lagano trnu, jedna za drugom...
nastavice se....
|
Pošalji komentar! :: Obavesti prijatelja!
|
|
|
O meni
secanja, dobri i losi izbori, stvarni ljudi i stvarni dogadjaji, neka imena su prava, neka malo izmenjena, sve u svemu imao sam potrebu da ih zabelezim, da mi ne iskliznu iz pamcenja
Poslednje objavljeno
Meni
Kalendar
Prijatelji
Linkovi
Entry
20
od25
Prethodna | Sledeća |
|
Permanent Link