13/4/2006 - Kraj zime
...ricuci i trzajuci cevi se nekako dokopase tvrde zemlje i zestoko se zaljuljavsi stadose ispred nas. - Idemo- rekoh Kuvaru i uzverah sa na platformu iza nisandzijine kupole. Kuvar, kao i obicno, nije propustio priliku da zaglavi nogu izmedju oborene stranice i platforme, a remen puske za mrezicu zmigavca. Stvarno je za tako nesto trebalo imati energije. Svakom drugom bi vec davno dosadilo. Dohvatio sam ga jednom rukom i snazno povukao na platformu jer su cevi vec uveliko ubrzavale pouzdanim makadamom. Jebiga. Zaboravio sam na njegovo stopalo. Kuvar ne pusti ni glasa. Samo me je zabezeknuto gledao i ocajnicki zevao pokusavajuci da istisne krik. Mislim, da je slomio stopalo. Sretnik. U stvari jos nije bio srecan, to dolazi kasnije, za sada se samo valjao po platformi pokusavajuci da udahne vazduh. -Je...ebo..ote..- konacno prosopta klateci se napred nazad - Slo...omio si mi no..gu! Krenuh rukama ka njegovom stopalu, koje je, bar sa moje tacke gledista izgledalo sasvim normalno ali me presece njegov vrisak: -Ne diraj jebote!!! -Samo hocu da pogledam... -Nemoj ni da gledas!!! Nosite me odmah u bolnicu!!! Ocigledno, nije gubio prisustvo razuma. Valjda je konacno shvatio da mu se sreca osmehnula. Rat je za njega gotov. Drzeci se za kupolu cvrknuh nisandziju po slemu. -Coravi, izgleda da moramo da se vratimo... Kuvar je slomio stopalo!!!- povikah Nisandzija zestoko zavrte glavom. -Ne moze!!! Sad su javili da se tamo vec puca!!! Vec kasnimo!!! Odnecemo ga u povratku!!! Ovaj poslednji deo je nekako dopro do Kuvarevih usiju i istog trenutka njegovo lice prekri maska totalnog beznadja. Nemocno rasirih ruke i ponovo sedoh na nisku klupu. -Ma nista. Odlezi malo tu dok obavimo posao.- rekoh Kuvaru povlaceci ga u malo udobniji polozaj, a za svaki slucaj i dalje od rotirajuce kupole koja se sa svakim oduzimanjem gasa zestoko trzala. Opet magla... Cekala nas je, strpljivo, iza prevoja, a onda se bacila na nas i zapusila nam pluca mirisom memle. Rika motora izgubi na snazi i pretvori se u tiho brundanje. Sve bledji obrisi drveca spajali su se u hladnu belinu u kojoj, izgleda, nema mesta ni za koga. Povukoh okovratnik navise, i zagnjurih lice u toplotu bluze.Gotovo bih mogao zaspati... -Andrej Ivanovicu...Andreje Ivanovicu! Pogledah krajem oka. Visoka prilika Nikolaja Sergejevica strpljivo se gnezdila u mom vidnom polju. - Morate po Trofima... nece da se pomeri odande, a moramo dalje!- rece nervozno trljajuci jabucicu sablje. Podigoh malo subaru i pogledah nize, prema obali, zgurenu priliku Trofima Borisovica. Sedeo je nepomican, valjda u zellji u kamen da se pretvori. - U redu je Nikolaj, odmah cu..- rekoh nevoljko ustajuci i osluskujuci pucketanje gotovo odrvenelih zglobova. Teski tmasti oblaci sporo su se valjali nad rekom kojom su jos proticale razbijene sante. Zima je na kraju, ali prolece ne donosi niceg dobrog. To zna i Trofim, onako zagledan u reku, ruku spokojno slozenih preko kolena. -Trofime Borisovicu....- cutnja -Trofime Borisovicu, sada je stigla izvidnica...crveni su stigli na tri lige od nas...Moramo odmah krenuti!- Trofim samo ispusti oblak pare. -A kuda Andreje Ivanovicu? Znas li kuda? -Na obalu Trofime Borisovicu...da se domognemo trupa generala Zeremskog... Trofim zaklima glavom. -A onda? -Onda cemo poterati nazad crvene Trofime Borisovicu! On samo otpljunu i nastavi zuriti u lenjo promicanje santi. -Andreje Ivanovicu, tamo...- rece i mahnu glavom ka jugu-...gde idemo, idemo da bi otisli jos dalje! Idemo da zaboravimo Rusiju Andreje Ivanovicu. Car je mrtav. Kronstatski mornari su mrtvi. Cesi su mrtvi. Nema vise nikoga Andreje. Gotovo je. Slegnuh ramenima. To smo ionako znali. Znali smo i kada smo napustajuci Krasnodar spalili svoje selo, pobili konje i stoku ostavljajuci ih raspomamljenim napustenim psima. Ostavili smo sve suvisno, pa i cast. Sada smo samo bezali. Bezglavo cuvajuci jedino preostalo, zivot. - Ma dodjavola...- uzdahnu Trofim i ustajuci nabaci sinjel preko ramena -...idemo... Negde na jugu, izmedju oblaka, promoli se nekoliko zrakova sunca, a vetar donese dah topline. Trofim zajaha svog pastuva i zestoko ga osinuvsi odjuri na celo kolone. -Hajdemo momci! Za 3 sata smo u luci! ...nastavice se...
Pošalji komentar! :: Obavesti prijatelja!

13/4/2006 -
Poslao Lady
citam, uzivam i ne naprezem se zbog promenjenog fonta

Permanent Link

13/4/2006 -
Poslao proteus
bez daha...

Permanent Link

13/4/2006 -
Poslao ffrida
kakvi portreti ! dobar izbor fotografije

Permanent Link

O meni

secanja, dobri i losi izbori, stvarni ljudi i stvarni dogadjaji, neka imena su prava, neka malo izmenjena, sve u svemu imao sam potrebu da ih zabelezim, da mi ne iskliznu iz pamcenja

Poslednje objavljeno
Meni
Kalendar

Prijatelji
Linkovi


    Entry 22 od25
    Prethodna | Sledeća