Monday 26 November 2007 19:59

BALKAN


Jednog dana nema me da nikada ne dođem
prijatelje koje znam ne poznajem kad prođem
kao da me nikada na svijetu nije bilo
kao da me njezino tijelo nije htilo

Moja pjesma miruje a furala bi furke
lepe dekle moderne ne padaju na žurke
brijem bradu brkove da ličim na pankrte
još da imam Fendera vidio bi svirke

Balkane, Balkane, Balkane moj
budi mi silan i dobro mi stoj (x2)

Mi smo ljudi cigani sudbinom prokleti
uvijek netko oko nas dođe pa nam prijeti
ni bendovi nisu više kao što su bili
moj se amaterski priprema da sviri

Balkane, Balkane, Balkane moj
budi mi silan i dobro mi stoj (x2)

ALTERNATIVNA HIMNA.


__________________________________________________________________________________


Kad bi se sva stabla ovog svijeta pretvorila u jedno golemo drvo... Pa šta? Pa kad bi se sve vode slile u jednu silnu vodu... Pa šta? Pa kad bi se sve sjekire na svijetu združile u jednu veliku sjekiru... Pa šta? Pa kad bi se našao neki tako veličajni, pa tom strahotnom sjekirom posjekao to golemo drvo i sve to palo u tu presilnu vodu... Pa šta? Pa kako, bolan, šta? Ala bi pljusnulo!

 

 

Iz knige "Smijurija u mjerama" Branimira Džoni Štulića

 

Monday 26 November 2007 19:52

Lukavica je htela da me nadlukavi

Punio se mesec u avgustu kao lokva

Ispaljivane pune duge preko jezera i glava

Na radilištima u rudnicima boksita

Ubeđivao sam nepoznate ljude

U tvoje ime

Vera Pavladoljska

 

Grešile su pijane ptice u prostoru

Prepelica je kljunom gore okretala

Svest je mrčala medju liticama

Gonjen tocilima kršima i gubom

Do grla u živom blatu mislio sam

Koliko si me volela

Vera Pavladoljska

 

Mrak je u mraku sjao kao životinja

Grom u lancima čamio za brdima

Molio sam za sluh fizičkih radnika

Divio se njihovom surovom apetitu

Zaklinjao jednog gluvonemog mladića

Da izgovori tvoje ime

Vera Pavladoljska

 

Ceo dan u nebu izgoreo mesec

Pod lažnim imenom leči svoj pepeo

U mrčavi među dvojnicima

Dok muzika sneg u uši ubacuje

Kleo sam se u obe ruke naročito desnu

Da te nisam voleo

Vera Pavladoljska

 

Udvarao se nepoznatoj devojci

U kanjonu Tare kod Kolašina

Govorio istine na svim jezicima

Žario i palio da ih poveruje

Dok je ćutala sećao sam se

Da si mi najkrupnije laži verovala

Vera Pavladoljska

 

Pevao je slavuj sa grlom grlice

Sve na svetu me na te podsećalo

Hvalio sam se da si luda za mnom

Cela plaža da ti se uzalud udvara

Kako te teram da ideš iz glave

I kako nećeš

Vera Pavladoljska

 

Kulo crnog žara pod slepim očima

Zarazna zvezda sve i svašta sazdi

Dok mi se padobran nije otvarao

I kad sam u zavičajne bezdane padao

Pričali su da te zovem iz sveg glasa

Al nisam priznavao

Vera Pavladoljska

 

Ronio u najdublje bežao u gore

Da te glasno zovem da niko ne čuje

Bio sujeveran - pitao prolaznike

Kako tvoje lice zamišljaju

Čeznuo da ceo dan prolaziš kraj mene

Pa da se ne okrenem

Vera Pavladoljska

 

Na ljubavnoj promaji između dve zvezde

Nevidljivi uhoda ima nešto protiv

Žeđ za rakijom je slična fantaziji

U teretnom kamionu koji juri snegu usred leta

Bile su dve usne nepismenih žena

Po ugledu na tvoje

Vera Pavladoljska

 

Po nevremenu sam lovio na ruke

Med zlatnih meridijana u vodi

Opisivao oči jedne žene mesec dana

U vozovima bez reda mnoge saputnice u prolazu

Ubedio da su mi sve što imam u životu

Misleći na tebe

Vera Pavladoljska

 

Pita za mene metak lutalica

Sada me pogrešno traži oko zemlje

Vučen tajnim magnetom mog čela

Napija mesec da prokaže gde sam

Zlostavlja mora kuša vazduh i podmićuje

Ti ćes me izdati

Vera Pavladoljska

 

Traje monotona biografija sunca

Sve sijalice gore usred dana

Slovoslagači su srećni dok ovu pesmu slažu

Vazduh ne shvata da sam sebe bombarduje

Jedan od vlašića sklon je porocima

I jedni i drugi vetrovi te ogovaraju

Nekoliko država tvrdi da si njina

Ti si na svoje ime ljubomorna

Kablogrami se u dubokoj vodi kvare

Niko ne zna gde su slova tvog imena

U mrtvim i lažnim jezicima u pogrešnim

naglascima

U rukopisu zvezda po nekoj samoj vodi

Ko će uhvatiti sjaj samoglasnika

Koje ptica kuka

Vera Pavladoljska

 

Matija Bećković


Monday 26 November 2007 19:41

 

Stari Rimljani bili su dugovečni, u čemu sigurno ima zasluge i to što su pre obroka jeli sveže voće, a jela začinjavali medom, biberom, sirupom od smokava, pinjolima i lišćem od nane. Ako im se nekad moglo zameriti zbog neumerenosti u jelu, ne mogu da im se ospore uživanje i maštovitost


 

RIMSKI MENI ZA LEP ŽIVOT

 

U početku su se Rimljani hranili skromno, orjentišući se pre svega na kašu od brašna, povrće, voće, ribu i maslinovo ulje. Zna se da su kuvari uglavnom bili muškarci, a prvi profesionalni kuvar došao je u Rim 190. godine pre nove ere. Deset godina ranije, oko 200. godine p. n. e., otvorena je i prva pekara. Ceo jedan kvart u Pompejima bio je namenjen pekarskoj manufakturi. Kamene žrvnje okretali su magarci, a nekad i robovi. Sveže brašno se odmah koristilo za pravljenje hleba. U jednoj Pompejskoj kući otkriven je i autentičan Rimski hleb iz 79. godine p. n. e.

 

U doba rimskog procvata, oko 1. veka n. e., robovi vešti kulinarstvu prodaju se najskuplje, hrana postaje umetnost, a bogati patriciji takmiče se u ekstravagantnim kulinarskim egzibicijama. Nije čudno što filozof Seneka ironično kaže za svoje sunarodnike "da su jeli do povraćanja, a povraćali da bi jeli". Ovo je svakako bio način kako da ne naude sebi prekomernim konzumiranjem hrane.

 

Bogata trpeza

 

Međutim, siromašni Rimljani ne odustaju od svojih navika da se hrane umereno kašom od brašna, crnim hlebom, bobom, sočivom, pasuljem, ribom i voćem. Meso im je bilo dostupno samo u vreme religioznih obreda, kad su žrtvovane životinje. Gajili su grašak, bob, sočivo, tikvice, rotkvu, blitvu, šargarepu, krastavac, karfiol, špargle, artičoke, prokelj, kupus, praziluk, crni i beli luk. Iz prirode su uzimali zelje, koprivu, pečurke i druge jestive biljke. Od voća, najviše su jeli masline, jabuke, kruške, trešnje, šljive, breskve, orahe, bademe, kesten, grožđe, urme, smokve, limun, nar, mušmule, dinje i lubenice. Od začina, najviše su koristili biber, kim, peršun, mirođiju, šafran, cimet, đumbir, nanu, seme pinjole.

 

Od mesa su jeli ovčetinu, jaretinu, meso mladih magaraca, svinjetinu i govedinu. Raskalašni patriciji vrlo su cenili vulve  i punjena vimena mladih prasica. Jeli su i kokoške, patke, guske, ali i ukrasne ptice: labudove, nojeve ždralove, flamingose, golubove, drozdove i paunove. Posebno su cenili jezik i mozak pauna, a za poslasticu su se smatrali slavuji. Od divljači, lovili su i jeli divlje svinje, zečeve i srndaće. Tvor im je bio poseban specijalitet, pa su tovili ovu životinju orasima, žirom i kestenom i pripremali je s mlekom, medom i makom. Tvorovi su se jeli kao predjelo.

 

Na rimskoj trpezi bile su i žabe i puževi, ali i skakavci i cvrčci. Sirotinja je od riba jela sitne, slano konzervisane, a bogataši jesetru, mrenu, tunu, jegulju, zubaca, rakove i ostrige.

 

Kod pripremanje namirnica koristili su maslinovo ulje, svinjsku i guščiju mast, kao i goveđi, ovčiji i kozji loj. Od Grka su poprimili pripremanje hleba s kvascem i pečenje u zidanim pećima. Osim hleba, pripremali su i raznovrsna peciva s dodatkom mleka, meda, jaja i oraha. Od žitarica, koristili su ječam i pšenicu.

 

Vino s laticama ruža i snegom

 

Za piće su koristili oko 18 vrsta vina. Neka su kao dodatak imala latice ruža i ljubičica. Pili su ih razblažena s vodom, snegom ili ledom. Pili su i pivo, sokove, razblaženo sirće i, naravno, medovinu.

 

Kuhinja se na latinskom jeziku kaže "culina", pa odatle i naša "kuhinja". Kuninje su bile dobro opremljene. Imale su zidanu peć za hleb, ognjište za kuvanje, kameni sto za pripremanje hrane, cisternu s vodom i kuhinjski pribor od keramike i metala, plus stoni u obliku plitkih i dubokih tanjira, činija, krčaga, čaša, pehara.

 

Koristili su kašike i noževe, ali i čačkalice od drveta, kosti ili bronze, srebra i zlata, u zavisnosti od imovnog stanja. Voleli su da jedu prstima, koje su prali mirišljavom vodom.

 

Rimski doručak, ručak i večera

 

Za doručak su Rimljani jeli hleb, sir, masline, med, so, vino, sveže i suvo voće. Ručak je obično bio od variva ribe, jaja, pečurki, voća i vina. Večera je bila glavni obrok. Mogla je da bude skromna, ali i da traje do sledećeg dana, kakve su bile Neronove večere, na primer.

 

Rimljani su jeli poluležeći. Žene i deca su sedeli na klupama i stolicama. Robovi poslužitelji imali su različite poslove i delili su se na jelonoše, vinotoče i one koji su proveravali da hrana nije otrovana.

 

 

Ruže za goste

 

Centralna prostorija u rimskoj kući bila je trpezarija, čija je tavanica često bila obložena drvetom, tkaninom i slonovačom, ali i bila pokretna, da bi na goste moglo da se baca cveće. Ponekad su imale i ugrađene cevčice, kroz koje su puštani ugodni mirisi za vreme večere. Jedan od najcenjenijih bio je miris ruže.

 

Rimske bahanalije

 

Gomila robova sačekivala je goste na ulazu u kuću i odvodila do kupatila, ili im je davala vodu u skupocenim posudama da operu ruke. Na stolovima su bili postavljeni tanjiri s tvorovima začinjenim medom i makom. Dok su svirači gudili neku veselu muziku, ušli su robovi noseći veliki poslužavnik na kojem je bila drvena kvočka nasađena na jaja koja su ličila na paunova. Ljuska jaja bila je od testa, a unutra se nalazila lepa i debela riba koja je plivala po pobiberenom žumancetu. Na sto je izneto vino staro sto godina, zapečaćeno u anforama.

 

Zatim je došlo prvo glavno jelo večeri, neka vrsta trofeja s 12 zodijačkih znakova, od kojih je svaki bio predstavljen naročitim gurmanlukom: riba - s dva barbuna, rak - velikim jastogom, bik - goveđom krmenadlom... Četiri roba podigla su gornji deo trofeja. Ispod se nalazio ogroman poslužavnik prepun ugojenih pilića i masne punjene svinjske maramice, koji su uokviravali krilatog zeca kojim je kuvar hteo da predstavi Pegaza.

 

Pošto je čopor veoma nestašnih lovačkih pasa ujurio u sobu, ušle su sluge noseći na poslužavniku divovskog vepra, o čijim su zubima visile dve korpice od palminog lišća prepune urmi. Tada je, uz zadivljene pokliče gostiju, stupio u trpezariju nekakav bradati lovac. On je zamahnuo nožem i snažno ga zario vepru u slabinu. Iz zasekotine je poletelo jato drozdova. Lovci su stajali okolo, spremni s trskama posutim lepkom za ptice i za tren oka ulovili drozdove. Tada je Trimalhion naredio da se svakom gostu pripremi po jedna ptica.

 

Gozba je bila tek na polovini. Robovi su sad iznosili na sto svinju ogromnih razmera kojoj je kuvar, tobože, u strašnoj brzini, zaboravio da izvadi drob. I baš kad je trebao da bude kažnjen zbog neoprostivog zaborava, domaćin mu je, praveći se da je uslišio molbe gostiju, naredio da je smesta otvori, i iz svinjskog stomaka pokuljale su vruće kobasice i krvavice. Zatim je na sto stavljen pobednički trofej od kolača i voća sa žutim šafranom, a potom opet ugojene kokoške s punjenim guščijim jajima i drozdovi od najfinijeg belog brašna punjeni suvim grožđem i orasima, i dunje načičkane bodljama da bi ličile na ježeve, i kljukana guska okružena ribama i svakovrsnim pticama koje je kuvar vajarskom veštinom napravio od svinjskog mesa. I još ostrige i puževi pride.

 

RECEPTI

Prema očuvanom Kuvaru Marcusa Gaviusa Apiclusa, koji je napisan na prelasku 1. u 2. vek n. e., moguće je i danas pripremati đakonije na način starorimskih bahanalija.

 

Predjelo od kajsija

Očistite kajsije, stavite ih u hladnu vodu, pa poređajte u posudu. Pomešajte biber, suvu nanu, presolac, med, slatko vino i sirće, i sipajte preko kajsija. Stavite malo ulja i ostavite da se kuva na tihoj vatri. Kada proključa, povezati brašnom, posuti biberom i poslužiti.

 

Poslastica s biberom

Uzmi belo brašno i skuvaj ga u mleku kao gustu kašu. Izruči na poslužavnik, pa kad se ohladi, iseci na komade i isprži na ulju, izvadi i prelij medom, pospi biberom i služi.

 

Sufle od krušaka (Patina de piris)

Potrebno je: Kilogram oljuštenih i očišćenih krušaka, šest jaja, četiri kašike meda, pola čaše slatkog vinskog sosa ili soka od grožđa, koji se kuva s dodatkom malo meda, malo ulja, četvrt kašičice soli, pola kašičice mlevenog kima, malo mlevenog bibera, jaja.

 

Postupak: Zgnječiti kuvane i oguljene kruške, pa ih pomešati s kimom, biberom, medom, slatkim vinskim sosom i malo ulja. Dodati jaja i kuvati 30 minuta na umerenoj vatri. Gotov sufle blago pobiberiti.

 

Kuvana jaja sa sosom od kikirikija

Potrebno je: Četiri tvrdo kuvana jaja, pola kilograma kikirikija, kašičica sirćeta, malo bibera i lišće celera.

 

Postupak: Kikiriki držati u sirćetu tri do četiri sata. Usitniti i izmešati sve sastojke za sos, koji se servira uz jaja.

 

Losos u belom vinu (Minutal marinum)

Potrebno je: Pola kilograma fileta lososa, četvrt litra belog vina, pola litra goveđe supe, tri praziluka, pola čaše maslinovog ulja, garum sos, korijander, biber, origano, skrobno brašno.

 

Postupak: Staviti ribu u tiganj, dodati garum sos, ulje, vino i goveđu supu. Naseckati praziluk i korijander. Naseckati tako da se dobije vrsta ribljeg gulaša. Kuvati oko 30 minuta na laganoj vatri. Kad je gotovo, posuti samlevenim začinima (korijander i origano) i kratko prokuvati. Sos zgusnuti skrobnim brašnom, pobiberiti i poslužiti.

 

Garum sos

Potrebno je: Četvrt litra soka od grožđa, dve kašičice paste od slanih sardela, origano.

 

Postupak: Sok od grožđa kuvati dok se ne prepolovi. Dodati dve kašičice paste slanih sardela i trunčicu origana.

 

Sufle od malih riba (Patina de pisciculis)

Potrebno je: Pola kilograma kuvanih fileta malih riba, ili cele sardele, 150 g grožđica, pola čajne kašičice bibera, kašičica seckanog korena celera, kašičica origana, dva čena belog luka, čaša ulja, četvrt čaše ribljeg sosa, pola kašičice soli, vino, malo palente.

 

Postupak: Pomešati grožđice, biber, celer, origano, beli luk, vino, riblji sos i ulje. Kuvati, pa dodati kuvanu ribu, zgusnuti palentom.

Monday 26 November 2007 19:28

PLAČI VOLJENA ZEMLJO*

Plači, Voljena Zemljo i Suzama osvetli
Misao koja tinja u svakoj našoj želji
Od svih Suza koje sad kaplju po Planeti
najtužnije su Dečje Suze u Mojoj Zemlji.

Ko će, i čime, da plati tolike Dečje Suze
Strah, Nesanicu i Radost odletelu u nepovrat
Ko će Deci da vrati sve ono što im uze
ovo zlo, stalo svo u kratku reč - rat?

Plači, Voljena Zemljo, oljagana i sama
Suze su Tvoje davno ušle u Pesmarice
Još nisi sve Dečje Kosti ni povadila iz jama
a već ti opet bacaju Decu u jame bezdanice.

Vi što nam rušite Crkve, kućerke i palate
ratnici fanatici, ljudomrsci i suncožderi,
za koga Novi život i Novi Svet stvarate
kad Deca beže od vas u šume, među zveri?

Plači, Voljena Zemljo, Suzama Mališana
što uče školu u vučjim i lisičijim jamama
Očevi i Majke im se gledaju preko nišana,
a Stričevi i Ujaci na njih palacaju kamama.

Neka se skamene pogledi i nišani uprti
u Dečja Srca, u Bele Ptice nad rovovima
Kakav to Život može da nikne iz Dečje Smrti
Kome će svanuti dan na Dečjim Grobovima?

Nijedna Zastava na ovom trulom svetu
makar od same svile i kadive satkana
ne zaslužuje da se zavijori na vetru
ako je i Dečjom Krvlju pokapana.

Plači, Voljena Zemljo, u čeljustima ale
(neka Te bar u Suzama što više bude)
sve dok se sva tri Boga na Tebe ne sažale
i ne preseku pomor bačen međ pse i ljude.

Pogledaj svoju Decu sa staračkim licima
Mladiće na štakama što uče prve korake
Uvelu Novorođenčad u invalidskim kolicima
Bezimene Grobove, Raspamećene Majke
i Starce beskućnike u tuđim šljivicima
što zure u Nebo, nalik na ugašene ugarke.

Plači, Voljena Zemljo, i Suzama osvetli
Svoje Srce što kuca u svakoj našoj želji
Od svih Suza koje sad kaplju po Planeti
najslanije su Dečje Suze u Mojoj Zemlji!
(1992)

* Naslov sam uzeo iz jedne stare knjige,
reči od naroda, suze od dece, a tuga je moja.

Erićev zapis ispod teksta:
"Ako pjesma ne može da zaustavi rat,
neka bude bar svijeća, da ne plačemo
i ne umiremo u mraku."

Monday 26 November 2007 19:21
Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj
zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.

Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.

Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.