Friday 27 October 2006 19:18

Kada ste me okrznuli dojkom, sećam se, bila je topla i mirisala je po brzini.

Odjednom dragoceni, ležali smo u travi, vrele žrtve sudara. Ta dojka, sa koje je namere tu na domak usne pala? Šta li to ljubav namerava s nama, pitam se u dubokoj travi.

Vi novi, a već uveliko dragi. Stalno promiču brzi spratovi nebesa. Vi sve ređi i skuplji, ja tek na početku bludnje; u detinjstvu želje; na samom početku beskrajne lestvice uzdaha.

Ležimo na mestu pada neiscrpni. Vatrom nerazdvojno venčani. Zaboravljeni bez oznake i napomene u vremenu i prostoru, reklo bi se bez kraja.

Friday 27 October 2006 19:09

Tišina ćuti i samo zrikavci zriču...

Čuj,

samoća je žaoka otrovom puna

što se kao ništavilo ceri

i plazi na radosti.

 

Daleko se u povoju od krvi rađa dan,

a noć se u ropcu gasi.

Čuj,

samoća iščaši čoveka iz zglobova,

zasadi ispred njega drvored misli

i zapali baklju slutnje.

 

Jutro miluje moje produženo veče.

Čuj,

samoća zatvara prozore na duši,

kalemi grimase na licu

i seje žmarke nepoverenja...Dođi!

Friday 27 October 2006 19:03

Jutros rano gde strn šumi, lupka,

gde se beli trska u guguti,

sedmoro je oštenila kučka,

sedmoro je oštenila žuti'.

 

Do u sumrak grlila ih nežno

i lizala niz dlaku što rudi,

i slivao se mlak sok neizbežno

iz tih toplih materinskih grudi.

 

A uveče, kad živina juri

da zauzme motke, il' prut jak,

izašao je tad domaćin tmuri

i svu štenad potrp'o u džak

 

A ona je za tragom trčala,

stizala ga, kao kad uhode...

I dugo je, dugo je drhtala

nezamrzla površina vode.

 

Pri povratku, vukuć' se po tmini

i ližući znoj s bedara lenih,

mesec joj se nad izbom učini,

kao jedno od kučića njenih.

 

Zurila je u svod plavi, glatki,

zavijala bolno za svojima,

a mesec se kotrljao tanki

i sakrio se za hum u poljima.

 

Nemo, k'o od milosti il' sreće,

kad joj bace kamičak niz breg,

pale su i njene oči pseće

kao zlatni sjaj zvezda u sneg.

Thursday 26 October 2006 19:53

Ako možeš da sačuvaš razum kad ga svi oko tebe gube i osuđuju te;

Ako možeš da sačuvaš veru u sebe kad svi sumnjaju u tebe,

Ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju;

Ako možeš da čekaš, a da se ne zamaraš čekajući,

Ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž,

Ili te mrze, a da sam ne daš maha mržnji;

I da ne izgledaš u očima sveta suviše dobar ni tvoje reči suviše mudre;

Ako možeš da sanjaš, a da tvoji snovi ne vladaju tobom,

Ako možeš da misliš, a da ti tvoje misli ne budu cilj,

Ako možeš da pogledaš u oči Pobedi i Porazu

I da, nepokolebljiv, uteraš i jedno i drugo u laž;

Ako možeš da podneseš da čuješ istinu koju si izrekao,

Izopačenu od podlaca u zamku za budale.

Ako možeš da gledaš tvoje životno delo srušeno u prah,

I da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom;

Ako možeš da sabereš sve što imaš

I jednim zamahom staviš sve na kocku,

Izgubiš, i ponovo počneš da stičeš

I nikada, ni jednom reči ne pomeneš svoj gubitak;

Ako si u stanju da prisiliš svoje srce, živce, žile

Da te služe još dugo, i ako su te već odavno izdali

I da tako istraješ u mestu, kad u tebi nema ničega više

Do volje koja ti govori: „Istraj!

Ako možeš da se pomešaš sa gomilom i da sačuvaš svoju čast;

Ili da opštiš sa kraljevima, a da ostaneš skroman;

Ako te, najzad, niko, ni prijatelj ni neprijatelj, ne može da uvredi;

Ako svi ljudi računaju na tebe, ali ne preterano;

Ako možeš da ispuniš minut koji ne prašta

Sa šesdeset skupocenih sekundi,

Tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu,

I što je mnogo više, tada ćeš biti Čovek, sine moj.

Thursday 26 October 2006 19:41

A kad stigneš do zapete misli,

stani i promisli:

desno sevaju munje i gromovi,

levo vrebaju vetrovi besni,

iza leđa zjapi put još nesazrelih želja,

a pred tobom hara oluja neizvesnosti.

 

I onda odluči:

snagom ukrotiti munje i gromove

i pripitomiti vetrove besne,

oluju privoleti za saputnika,

nesazrele želje smatrati temeljem

i videćeš

redom, njivu po njivu, kako neizvesnost pada

i polako, polako počeće da rudi ispunjenje.

 

Ali,

poput bludne kćeri,

položi svu muku

i zalupaj u kapije daljina,

znoj se, smej se, ustaj posle pada

i koračaj, idi, koračaj.

Wednesday 25 October 2006 19:55

Došla ekipa RTS-e, iz redakcije školskog programa, u jednu seosku zabit, da snimi tipičan radni dan jednog našeg seljaka. Seljak se namesti pred kameru i počne priču:
- Ustanem ti ja tako oko pola pet izjutra, drmnem jednu-dve rakijice i isteram ovce na ispašu. Dok one pasu ja slistim jos jedno četiri-pet...
- Stop - uleće režiser - Pa jeste li vi normalni?! Ovo je školska emisija, decu treba kulturno uzdizati. Lepo vi kažite kako čitate knjige, pričajte o kulturi... Ajde ponovo.
- Ustanem ti ja tako oko pola pet i pročitam knjigu-dve, pa onda isteram ovce na ispašu. Dok ovce pasu ja ti se lepo sit načitam, a onda kad ih vratim kući pred ručak ja onako na brzaka prelistam dve-tri knjige. Uz ručak mnogo volim da čitam. Obično uzmem neku deblju knjigu da se mogu posle ručka lepo ispavati. A onda kad ustanem dođe komšija Pera i mi tu pročitamo jedno tri-četiri knjige pre nego što siđemo u selo. Uveče se celo selo okuplja u biblioteci. Tu svi čitamo i komentarišemo šta je ko pročitao. Oko deset sati obično bibliotekarka proglasi fajront jer smo pročitali sve knjige. Tada se svi preselimo kod komšije Žike. On ima štampariju.....

Wednesday 25 October 2006 19:35



Sledećih deset fraza predstavlja pravi mali priručnik birokratskih fraza koji će vam omogućiti držanje govora u trajanju do 40 sati, a da pri tom odabranom auditoriju ništa ne kažete. Autor ovog priručnika poslužio se jednostavnim principom: preseći svaku frazu na četiri dela koji se mogu uzajamno kombinovati. Svi segmenti koji se nalaze u koloni I mogu se kombinovati po želji s bilo kojom grupom reči iz kolene II, zatim III i nakraju IV.

I

II

III

IV

Gospođe, gospodo

realizacija programa koje smo usvojili

primoravaju nas na realizovanje

postojećih administrativnih i financijskih uslova.

S druge strane

prostor i mesto koje zauzima obrazovanje

igra značajnu ulogu u utvrđivanju

osovina budućeg razvoja.

Tako isto

konstantni rast kvaliteta i kvantiteta naših proizvoda (usluga)

primorava nas na preciziranje i definisanje

sistema opšte participacije.

Ipak ne zaboravimo da

sadašnja struktura organizacije

pomaže nam u pripremi i kovanju

stavova u skladu sa zadacima koje je utvrdila organizacija.

Na taj način

Novi model aktivnosti

garantuje veliko ucešće i razradu

novih predloga

Svakodnevna praksa pokazuje da

naša stalna briga oko informisanja i

doprinosi u značajnoj meri stvaranju

osnova progresivnog obrazovanja.

Nije potrebno isticati značaj ovih problema jer

jačanje i širenje struktura

u velikoj meri doprinosi uspostavljanju

sistema obrazovanja kadrova koji je prilagodjen potrebama.

Bogato i raznovrsno iskustvo

razvoj raznih oblika aktivnosti

omogućava nam bolju procenu

uslova koji odgovaraju ubrzanju naših aktivnosti.

Briga oko organizacije, a pre svega

konsultovanje širokih slojeva aktivista

predstavlja zanimljiv pokušaj isprobavanja

jednog modela razvoja.

Visokoideološki kriterijum kao i

pokretanje odlučne kampanje

započinju proces koji ima za cilj usavršavanje

raznih oblika uticaja.

 

Monday 23 October 2006 19:52

Podrška: Kakav kompjuter Vi imate?
Korisnik: Bijeli...

Dobar dan, ja sam Marta, ne mogu da štampam. Svaki put kada pokušam pojavi se poruka "Ne mogu da nađem štampač". Čak sam podigla štampač i stavila ga ispred monitora, ali kompjuter joŠ uvijek kaže da ne može da ga nađe...

Korisnik: Imam ogroman problem. Kolega je postavio skrinsejver na moj kompjuter, ali svaki put kada pomjerim miš, on nestane!

Korisnik: Moja tastatura ne radi uopšte.
Podrška: Da li ste sigurni da je utaknuta u kompjuter?
Korisnik: Ne. Ne mogu da vidim zadnju stranu kompjutera.
Podrška: Podignite tastaturu i napravite 10 koraka unazad.
Korisnik: OK
Podrška: Da li je i tastatura pošla sa Vama?
Korisnik: Da.
Podrška: To znači da tastatura nije priključena. Ima li tamo još jedna tastatura?
Korisnik: Da, ovdje je još jedna tastatura. Aaaa...ova radi!

Korisnik: ne može da se "nakači" na internet.
Podrška: Da li ste sigurni da koristite ispravnu lozinku?
Korisnik: Da siguran sam. Vidio sam da je i moj kolega unio istu.
Podrška: Možete li da mi kažete koja je vaša lozinka?
Korisnik: Pet zvjezdica.

Podrška: Kliknite na ikonicu "My computer" na lijevoj strani ekrana.
Korisnik: Vaše lijevo ili moje lijevo?

Podrška: Dobar dan. Kako Vam mogu pomoći?
Korisnik: Zdravo... Ne mogu da štampam.
Podrška: Hoćete li da klikćete onako kako ja budem i...
Korisnik: Slušaj drugar, nemoj da počinješ stručno sa mnom! Nisam ti ja Bil Gejts!

Korisnik: Imam problem da štampam u crvenoj boji...
Podrška: Da li imate kolor štampač?
Korisnik: Ne.

Podrška: Šta je sada na vašem monitoru gospođice?
Korisnik: Medo koga mi je moj dečko kupio u supermarketu.

Podrška: A sada pritisnite F8.
Korisnik: Ne radi.
Podrška: Šta ste tačno uradili?
Korisnik: Pritisnuo sam F taster 8 puta, baš kao što ste mi rekli, ali se ništa ne dešava...

Podrška: Vaša lozinka je malo slovo j kao jabuka, i veliko slovo V kao Viktor, i broj 7.
Korisnik: Da li je 7 velikim ili malim slovima?

Podrška:Koji antivirusni program koristite?
Korisnik: Netscape.
Podrška: To nije antivirusni program.
Korisnik: Jao, izvinite...Internet Explorer.

Podrška: Majkrosoftova tehnička podrška, mogu li Vam pomoći?
Korisnik: Dobar dan! Čekao sam više od 4 sata na vas. Možete li mi reći koliko dugo treba da čekam prije nego što budete mogli da mi pomognete?
Podrška: Uff..? Izvinite, ne razumijem Vaš problem?
Korisnik: Radio sam u Word-u i kliknuo na help dugme prije više od četiri sata. Možete li mi reći kada ćete konačno moći da mi pomognete?

Podrška: Kako Vam mogu pomoći?
Korisnik: Pišem svoj prvi e-mail.
Podrška: U redu, i, kakve vrste je vaš problem?
Korisnik: Pa, napisao sam pismo, ali kako da ga ubacim u poštanski sandučić?

Monday 23 October 2006 19:10

Bila jednom četvorica po imenu Svako, Neko, Biloko i Niko.
Trebalo je obaviti jedan vrlo važan posao i Svako je mislio da će ga Neko obaviti.
Biloko je to mogao učiniti, a Niko nije hteo.
Neko se zbog toga naljutio jer je to bio posao za Svakoga. Svako je opet mislio da bi ga Biloko mogao obaviti, no Niko nije shvatio da ga Neko ne želi obaviti. Na kraju je Svako krivio Nekoga jer Niko nije učinio ono što je mogao napraviti Biloko.

Sunday 22 October 2006 19:44


1.

Naiđu tako dani.
Zatrpaju ti oči
kao zvezdane kiše.


Oko nosa se neka
šarena nežnost isplete.


I ti staneš,
i ne znaš
da li si, il' nisi više
ono obično dete,
ono bezalzleno dete.


Nekakvo zrno zlata
počne u srcu da žulji.


Stidljivost neka u tebi
tiho se zasmejulji.


Naiđu tako dani.
Ne prepoznaješ boje aprila.


Ne prepoznaješ svoje ruke.
Izgledaju ti kao krila.


Ne prepoznaješ svoje ogledalo:
iz njega te neko čudan posmatra,
neko kome u dahu
mirišu suncokreti
i plamte obrazi,
plamte
kao nestrpljiva vatra.


Naiđu tako dani.
Vetar ti u potiljak diše.


Zdravo, poslednja bajko,
kad staneš i ne znaš više
da li se visine ruše
il' s tobom u nebo lete!


Zdravo ljubavi!
Tajno!
Zdravo sve neverovatno!
Sve zabranjeno i zlatno!


Zdravo, čudnovati svete!

 

2.


Vrlo je važno,
pre svega,
da prvu ljubav umeš
da izgovoris ćutanjem.

 

Da je sagledaš žmureći.
Da je oslušneš osmehom.
I dotakneš šaputanjem.


Vrlo je važno da o njoj
ne brbljaš hvalisavo svima
Ljubav - to nije užina
koju drugari dele.


Prva ljubav je providna
kao lutkino oko,
drhtava kao tišina
koja hoda po prstima


i prva prava čistota
tvoje nežnosti bele.


Ona je knedla u grlu,
srebrna knedla u grlu,
sve nedokučivo tvoje
i sve kristalno tvoje
i sve gugutavo tvoje
kao večernje zvono.


Ona je duboko u tebi
i duboko van tebe.


Ona je malo onako.
Pa još malo onako.


Pa onda ono.
I ono,
I onda: sasvim ono.

 

3.


Nije to nagovaranje,
rođeni moji,
ko neće dalje da veruje,
nek slobodno zažmuri.


Ali pazite dobro:
ako u vama postoji
jedno veliko pitanje
koje nestrpljivo žuri,


pitanje veće od brda
i veće od dva brda,
i jedna treperava duša
što veruje u čuda,


i ako se u vama
neke lepote talasaju
i neke svetlosti rađaju,


onda je sasvim svejedno
da li žmurite ili ne žmurite,
jer čuda se već događaju.


U tebi skazaljka nekog
nevidljivog magneta
pokazuje odjednom
hiljade strane sveta.

 

Miroslav Mika Antić

Saturday 21 October 2006 19:19
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove,
Napisati na primer: "Noć je puna zvezda,
trepere modre zvezde u daljini".

Noćni vetar kruži nebom i peva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Voleo sam je, a katkada je i ona mene volela.
U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Volela me je, katkada sam i ja nju voleo.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.

Ove noći mogu napisati najtužnije ljubavne stihove.
Pomisao da je nema. Osećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvezdana i ona nije uz mene.
I to je sve. U daljini neko peva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Kao da je hoće približiti, moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.

Ista noć odeva belinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali kako sam je voleo.
Moj glas je tražio vetar da joj dodirne uho.

Drugome. Pripašće drugome. Kao pre mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno telo, njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.

Jer ja sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

I ako je ovo poslednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi poslednji koje za nju pišem.
Saturday 21 October 2006 19:10

Pored mog prozora, svaku večer, mjesec zastane
i što zatekne tada na ulici, ponudi mom pogledu,
zatim dovede vjetar, a s njim i plavetnilo primakne
i u toj slici, kakvu samo srebro napraviti može,
neprestano titra moja želja da Te ugledam u noći.

Gledamo se, mjesečinom optočeni, moja ljubav i ja,
čekamo i ne slutimo buru što dolazi s vjetrovima,
ne ćutimo u toj nagomilanoj tišini, požar samoće,
već uz jecaje i ritam srca, prislanjamo najdražu bol,
da u klecanju koljena ne bi otkrila slomljenu dušu.

Onda odjednom, ispod misli, modra trešnja zadrhti,
sjaj više nije trom i vrhovi se neba polože na cigle,
tamne sjene nestanu i tračak čežnje uplovi u sobu,
tijelo postane mjesto događaja, snaga dahom uzleti
i s planina ravnicom procvjetaju Tvoje prozirne latice.

Voda sto teče mojim venama poput plamena zaigra,
izvori njenih tokova isprepletu tanke niti nježnosti,
mreža radosti razapne se dolinom kojom kapi rastu,
a Ti, prostrujiš zrakom i vatrom, zemljom i vodom
i svakom kutku moga tijela, dodaš osmjeh zvijezda.

Nitko me, kad si u meni, ne dira svojim osjećajima,
ničije me ruke, dok se rastapaš mojom dušom ne traže,
ali nemir se ipak porama javlja, jer žeđ u raju postoji,
kao kad, natopljeni suncem, nizinom zasjednu oblaci
i umjesto kišom, prstom tuge dotaknu njihovo sjećanje.

Kamo, kamo si mi otišla noćas, moja draga prepelice ,
kad si nestala u jednom trenu i utekla u krilo mraka ?
Zar se bojiš mirisa modre trešnje i obrisa njenog zrelog,
pa u meni ostavljaš uzaludna čekanja kao melem plaču ?
Kamo, kamo si se sakrila, po ovom suhom vremenu ?

Htio bih se, prstenom, oko Tebe zauvijek okružiti,
posjetiti, mila moja, jutra u kojima Tvoja njedra dišu,
zalaskom dana, protrčati radosnim proplancima sreće
i s Tobom usred tople postelje dočekati mjesečinu,
da umore smirimo zagrljajima naših vrelih usana.

Nemoj nestati uz obalu mora, niti vrhovima planina otići ,
već sa zlatnom školjkom danas pođi i moju ljubav potraži,
a u okusu modre trešnje, sve će Tvoje strepnje nestati
i Ti ćeš opet kao nekada, pitomim horizontom poletjeti,
umjesto rumene magle, Tvojim će se očima spokoj širiti.

Wednesday 18 October 2006 19:18
Ovako se piše moje ime i prezime upotrebljavajući egipatske hijeroglife. Ume li neko da pročita?


Wednesday 11 October 2006 19:18

 

 

Zapisi iz medicinskog kartona:

 

-         Pacijent je odbio autopsiju.

-         Pacijent do sad nije izvršavao samoubistva.

-         Pacijent je ostavio svoja bela krvna zrnca u drugoj bolnici.

-        Okliznula se na led i njene su noge očigledno otišle u različitim pravcima.

-         Pacijent je, kao i obično, bio zdrav sve dok mu avion nije ostao bez goriva i srušio se.

-         Pacijent je ukočen od nožnih prstiju na dole.

-         Koža je bila suva i vlažna.

-         Stanje prilikom otpuštanja iz bolnice: Živ, ali bez dozvole.

-         Pacijentkinja je tužna i stalno plače. Takođe, izgleda da je depresivna.

-         Drugog dana koleno je bilo u boljem stanju, a trećeg je potpuno nestalo.

 

 

 

Advokati (neka od jako zanimljivih pitanja postavljenih na raznim suđenjima):

 

-         Kažite nam doktore, je li istina da kad čovek umre u snu, toga nije svestan do ujutru?

-         Vaš najmlađi sin, dvadesetjednogodišnjak, koliko je star?

-         Jeste li bili prisutni kada su vas fotografisali?

-         Da li ste bili sami ili nije bilo nikoga?

-         Da li ste vi ili vaš mlađi brat ubijeni u ratu?

-         Da li vas je ubio?

-         Koliko su vozila bila udaljena u trenutku sudara?

-         Bili ste tamo dok niste otišli, je’l tako?

-         Koliko puta ste izvršavali samoubistvo?

 

 

 

Sportski komentator. Izvodi se korner:


„Kiša pada oko korner zastavice, kiša pada i po celom terenu.“

 

 

 

Voditelj vesti na TV „Studio B“:


„Poginulo je osmoro ljudi od čega troje teže.“

 

 

Tuesday 10 October 2006 19:10


Grčki novac se zove drakula.

Izraelci su napravili zlatno tele jer nisu imali zlata da naprave kravu.

Stanovnik Atene se zove Ateist.

Francuska nacionalna himna je Majoneza.

Reka Rajna teče vodoravno od Basela, a onda uspravno...

Livingstone je nazvao Viktorijine slapove po Elizabeti.

Hindusi su rodom iz Indije. Oni nose turbine na glavi.

Harlem je mesto gde Turci drže sve svoje žene.

Geografska dužina i širina veoma su korisne. Pretpostavimo da se čovček davi. Dovoljno je da vikne na kojoj je širini i dužini, i mi ga možemo naći.

Mnogo atoma zajedno zovu se monokli.

Kosa ploča je ploča koja se naginje i ako je experiment uspeo, rezultat je neminovan.

Kada promatrate pomračenje Sunca, nikad ne gledajte u Sunce. Mogu se koristiti i zatamnjene naočare da bi se posmatrala pomračina, ali je potreban oprez i nikad ne smete stajati preblizu!!!

Razlika izmedu vazduha i vode jest u tome što vazduh može postati vlažniji, a voda ne.

Plin koji izlazi je veoma opasan za ljudska bića, pa sledeći experiment sme izvesti samo profesor.

Četiri su simptoma prehlade. Dva sam zaboravio, a dva su toliko poznata da ih je suvišno spominjati.

Da bi se bilo dobra medicinska sestra, mora biti potpuno sterilna.

Neke su krave veoma opasne, osobito bik.

Zmije imaju dva spola, otrovni i neotrovni.

Sva su stvorenja nesavršene životinje. Samo je čovek savršena životinja.

Antidot je smešna priča koju ste već čuli.

Lekari kažu da su smrtonosne bolesti najgore.

Kad se moj mlađi brat rodio morali su ga staviti u akumulator.

Monday 9 October 2006 20:45


Upućujem ovu lijenu popodnevnu misao,
Nježnu i pohotnu
U ono dvorište u kojem sam Vas gledao,
Draga susjedo,

Tisuću devetsto pedesetsedme godine,
Kada je bila jesen, slična ovoj,
I kada su još u moj san udarali prozori roditeljske kuće
Utopljene u šibenskoj jugovini,
U gradu koji je postajao moja bolnica,
A mojom napola razbuđenom glavom kolali prvi tramvaji,
Plavi i uspavani…

Adresiram tamo ovu misao,
I kažem -

Šteta.
Bili ste ljubavnica moga cimera
Od osam do jedanaest svakog jutra…

Kako ste se zvali?

Ema,… Selma,… Alma,… Adela?…
Da li je što izmjenilo vaše lice, oči i trbuh?…

A kako sam Vam zavidio vraćajući se iz šetnje
od osam do jedanaest izjutra

uz četvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom peščeničkom lijekarstvu…

Svim je bojama moj već prvi studentski rujan
dodavao crnog i malo tamno zelenog.
…I danas Vam iskreno kazem, šteta,
Šteta.

Više vjerojatno i niste za takvo šta…

Ponovo ono dvorište,

Vrijeme je za nedjeljni ribolov,
I Vaš suprug odlazi…

Vi, znači, danas dolazite još ranije u moju sobu,
Oko pola sedam…

A ja baš izlazim, šteta,
Jer je moj cimer mrzovoljan tako rano,
Ja bih Vam vjerojatno pružio mnogo više,
Ali, ja idem u šetnju…

I šetao sam tako godinu, i drugu…
I ne da Vam se hvalim, bilo je toga…
Kakve sve zemlje, pića, kakva mora…
Gdje sam sve bio…

Gdje sam sve ljubio, i kakve žene…
Jer, Vama otvoreno mogu reći
Kuda sam sve šetao po kiši,

Ujutro nekakav vlak je istruo u crnom proljeću
U Poljskoj, blizu Rusije…
Kakvu sam tamo ženu ostavljao…
Isukrste…

I kakva je mene ostavljala na sjeveru,
Pijući neko nerazgovjetno piće svog naroda,
Daleko, daleko, kao u snovima…



Opet, netko ovdje u Zagrebu,
U Jurijevskoj,
Pa oči, providne i dragocjene, jedne Čehinje iz Brna,
Vozderkove…

Premještene zauvijek u moju utrobu…
A takav snijeg, i sve što treba…
Bilo je, bilo…

Ali ono dvorište, u kojem sam Vas viđao
Izmađu dva neodređena stabla crna od vlage
One jeseni…

Vas, tako običnu i raskošnu domaćicu…

I mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi
U sezonama tisuću devetsto pedesetsedme, pedesetosme,
I slijedeće, hm,

Šteta, nepovratno šteta…

Monday 9 October 2006 19:35

A
B
C
D
E
F
G
H
I
J
K
L
M
N
O
P
Q
R
S
T
U
V
W
X
Y
Z

0
1
2
3
4
5
6
7
8
9

tačka
zarez
upitnik

.-
-...
-.-.
-..
.
..-.
--.
....
..
.---
-.-
.-..
--
-.
---
.--.
--.-
.-.
...
-
..-
...-
.--
-..-
-.--
--..

-----
.----
..---
...--
....-
.....
-....
--...
---..
----.

.-.-.-
--..--
..--..


Wednesday 4 October 2006 20:43

Kakvog sam ja druga imao! Za njega bih dao sve uključujući i desnu ruku. To je bio moj veliki prijatelj i dobročinitelj, duša od čoveka. Odnedavno je postao ljudska veličina, najveća iz našeg kraja.

Pre nekoliko dana pokušah da mu se javim na ulici, ali me on ne primeti. Narednog dana isto. Pošto nisam jedini primetio da je njegova veličina postajala sve uočljivija uzeh štule i pokušah ponovo da mu se javim. Opet ništa.


Zatim se popeh na najviše drvo u komšiluku odakle smo zajedno krali trešnje i sa samog vrha mu mahnuh ali to ne bi zadovoljavajuća visina pa sutradan odoh na zgradu koja se takođe pokaza kao neadekvatno rešenje jer je njegova ljudskost nadilazila ovozemaljske okvire. Zbog toga uzeh avion kojim nameravah da proletim pored njegove glave ali sam uspeo da mu se popnem tek do kolena jer on poraste do neslućenih visina..

Od tada sam odustao od svake akcije jer nisam uspeo da mu se dovoljno primaknem a on sve slabije vidi jer je svakim danom dalji od nas, što mu nismo ni do kolena.

Tuesday 3 October 2006 20:07



То што у мени градиш
Ђаволски добро радиш
Ко би чудо такво
Још направити знао
Питам се само
Знаш ли шта радиш
Ако знаш ђаво ме знао

Лепо је то што у мени градиш
И ако не знам
Да ли сам гнездо птице ластавице
Или
колевка врапца са кровом од сунца
У коју се често легу кукавице

Само ће се казат
Само незнам када
Да ли овог лета
Или тамо касно
У јесен ил зиму
Кад све буде квасно

Sunday 1 October 2006 20:55
Biblija kaže da se ljudi ljube od trenutka kada se Adam prvi put okrenuo na bok i ugledao Evu kako leži kraj njega. Juda je izdao Isusa poljupcem u obraz; poljubac je budio princezu iz stogodišnjeg sna, a ona je usnama začaranog žapca pretvarala u princa. Moć i magija poljupca održala se do danas, pa dodirom usana Neo, glavni junak filma Matrix, vraća svoju voljenu u život. Pravo značenje reči poljubac možda su najslikovitije izrazili pesnici. Semjuel Kolridž poljubac naziva udisanjem nektara, a Šekspir pečatom ljubavi. Iako istraživanja pokazuju da se i majmuni ljube, kao i neke vrste riba, samo ljudski poljubac ima specifično značenje i izražava emociju - ljubav, blagonaklonost, nežnost, brižnost, pripadnost, intimnost, vrhunac erotizma i vatrenost strasti.

NAJLEPŠI FILMSKI POLJUPCI

Na vrhu liste najlepših filmskih poljubaca je nezaboravni poljubac na kiši između Odri Hepbern i Džordža Peparda u Doručku kod Tifanija. Osim ovog ostao je upamćen i poljubac Hepbernove sa Gregori Pekom u Prazniku u Rimu. Ipak, na drugom mestu našao se spoj usana Vivijen Li i Klarka Gejbla u filmu Prohujalo sa vihorom. Kao dobitna kombinacija pokazao se i spoj Ingrid Bergman i Hemfrija Bogarta u Kazablanci. Bergmanova i Keri Grant su zadužili filmsku umetnost dugim poljupcem u Ozloglašenoj, a u samom vrhu je i ljubavna scena Džeka Lemona i Širli Meklejn u Apartmanu. U antologiju poljubaca sa filmskog platna koji oduzimaju dah spadaju i oni kada Marčelo Mastrojani ljubi Sofiju Loren u Suncokretima, a Omar Šarif Džuli Kristi u Doktoru Živagu. Iako savremeni filmovi još nisu dosegli holivudske klasike, nezaboravni u kinematografiji ostaće i vrući poljupci Šeron Stoun i Majkla Daglasa u filmu Niske strasti. Listu njalepših upotpunjuju i vatreni poljupci Demi Mur i Patrika Svejzija u Duhu, ali i Gvinet Paltrou i Itana Houka u filmu Velika očekivanja.

FILMSKI REKORDI

Prapočeci filmskog poljupca sežu u daleku 1896. godinu kada je u filmu Poljubac Džon Rajs prislonio svoje na usne Meri Irvin. Snimak je trajao svega trideset sekundi. U prvoj verziji filma o čuvenom zavodniku Don Žuanu iz 1927. godine glavni junak Džon Barimur je poljubio nekoliko gospođica 191 put, a ljubio se na svake 53 sekunde. Najduži poljubac u istoriji filma trajao je tri minuta i pet sekundi, a snimili su ga Džejn Vajman i Režis Tomej u filmu Ti si sada u vojsci 1941. godine. Kinematografija je zabeležila prvi put na platnu poljubac starije žene i mlađeg muškarca 1951. godine u filmu Tramvaj zvani želja u kome Vivijan Li zavodi maloletnog nosača novina koga glumi Rajt King, koji je podsećao na pokojnog muža. Prvi erotikom nabijen poljubac devojke i starijeg gospodina desio se u filmu Lolita iz 1962. godine kada Sju Lajons upućuje nevini poljubac pre spavanja, koji je paralisao Džejmsa Mejsona. Žensko-ženski izrazi nežnosti razmenjeni su još 1933. godine u filmskoj priči Kristina o životu švedske kraljice biseksualke ovenčane likom Grete Garbo koja se nije libila svojih lezbijskih sklonosti, a u filmu je poljubila svoju dvorkinju. Jedan od prvih gej poljubaca prikazan je oktobra 2003. godine u sapunici Ulice kada je lik Tod Grimšou poljubio brata svoje devojke.

VRSTE POLJUPCA

FRANCUSKI POLJUBAC - najpoznatiji, najpoželjniji i najintrigantniji jer pruža osećaj bliskosti, predavanja i pripadanja i najpotpuniji je čulni stimulans.

ORGAZMIČKI POLJUBAC - uzrokuje orgazam, a doživljavaju ga tinejdžeri ili žene koje se retko ljube.

TIHI POLJUBAC - preferiraju ga partneri, iako mnogi imaju običaj da ga proprate glasnim "mmmmm".

SLEPI POLJUBAC - pri uzbuđenju zenice se šire pa većina ljubavnika žmuri i skriva govor očiju.

PRAZNIČNI POLJUBAC - izražava dobre namere i praznične želje.

KONVENCIONALNI POLJUBAC - dodir obraza usnama znak je dobrodošlice i prijateljstva.

POLJUBAC SMRTI - kad mafijaš nekoga zvekne poljupcem u usta, zna se da se celivanom ne piše dobro.

LEPTIRSKI POLJUBAC - predstavlja dodirivanje obraza ili trepavica partnera trepavicama.

ESKIMSKI POLJUBAC - zapravo je trljanje nosevima, a pored Eskima vrhom nosa dodiruju se Maori i Polinežani.