
Pomisliš li ikad da vreme stoji
a mi kroz njega samo prolazimo
Zastani
Obuci mi proleće
bojom svog pogleda
i povedi me na livadu svoje mašte
Zastaneš li ikad u tom vremenu koje stoji
i svoj glas i dah zaustaviš
da traju
Zastani
i znaćeš šta ti govorim
Nećemo više prolaziti
Stajaćemo
Postaćemo deo vremena koje stoji
jer ako nastavimo
izaći ćemo iz njega
a sve naše će tamo ostati
Zato mi sada obuci proleće
da ostanemo u njemu
a pripremi leto
bakarnu jesen
i belu zimu
da me i u njih odeneš
u vremenu koje stoji
Samo zastani
jer vreme stoji
Da ne prođemo zaboravom kroz njega
Pomisliš li ikad da vreme stoji
Objavio
Lady u 21:16 | kategorija: poeziju
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (12) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (12) | Pošalji komentar
