U razbijanju svakodnevice koja utire put navike,
lutam stranputicama grešeći često, u strahu
da ne ostanem u zamci zablude nametnutih pravila.
Uskovitlanim mislima obilazim mesta svojih maštanja,
nestvarno obojena muzikom mojih snova. Poneta tajnom skriveno zamišljene lepote življenja, u sukobljavanju sa istinom, razotkrivam svoje slabosti i svoj neodgovarajući otpor nepravdama. I idem dalje...
Као чудни тропски цветови који се одржавају испаравањем сопственог лишћа,
тако и наше жеље могу да никну ниоткуда. Неочекивано. Није им потребно семе. Ни сунце. Само машта,зрно лудости и довољно храбрости да сањамо отворених очију. Живимо живот који смо принуђени да проживимо, али упоредо са њим, стварамо свој свет. Посебан. У који се повремено склањамо од баналности и површности. Да постоји фонтана жеља у коју преко леђа могу убацити новчић, данас бих пожелела најмање две жеље. Овако, моје маштарије лете, док их овај луди ветар разноси на све стране. Кад боље размислим, живети живот у сновима и живети живот својих снова су две подједнако вредне истине. За које се вреди борити. До краја. (преузето са интернета ,аутор непознат,али лепо збори)
ajd' smisli nesto...ali nemoj da budes bas mnogo pohlepna...ja bih recimo za prvu zelju pozeleo dve kese chipsa i 2-3 amstel piva...i to da chips bude "grcka salata"...
a bas me mrzi da idem do prodavnice...
Poslao
NekontrolisanaMoc u 20:48, 4/5/2009 | Link | |
u poslijednje vrijeme promišljam da li sam i ja taj vjetar raznesen uokolo...mislim da nisam i mislim da sam sjeme sekvoje -što bi rek'o Mika..želim izrasti u ogroman hlad :-)a želje...hmm ne znam želja mi je preuska riječ.. naučena da je želja tek površina uzburkana mora ja volim poniraaaati...jako duboko..da vidim tko to pomiče one zaboravljene plohe ispod mora (e što sam ga iskomplicirala, ali takva sam..sve iskompliciram :-)
Ima ta jedna stvarcica koja cini da verujem (cvrsto i nepokolebljivo) da, ako nesto dovoljno jako zelis, citav svet ce se urotiti da se to i ostvari (ako zbog neceg vredi citati Koelja, onda je to zbog ovakvih misli). Ta "stvarcica" je ta da sam previse puta dozivela da mi se neke jako zeljene zelje ispune, a da bih to pripisala slucajnosti. Sad, vreme ostvarenja je nesto drugo, ali su se ipak, na kraju ostvarile, a to je jedino bitno...