28/11/2008
Most Preko Večnosti

              Najdraži Ričarde,

 

             Tako je teško znati kako i odakle da počnem. Razmišljala

sam dugo i mnogo o nekim stvarima pokušavajući da nadjem način...

             Konačno mi je na pamet pala jedna misao, muzička metafora,

kroz koju sam bila u stanju da razmišljam jasno i da pronađem

razumevanje, ako ne i zadovoljstvo,  i želim da je podelim sa tobom.

Zato te molim da ostaneš sa mnom na još jednom času muzike.

             Najčešća forma koja se koristi za velika dela klasične muzike

jeste sonata. Ona je osnova skoro svih simfonija i koncerata. Sastoji

se iz tri glavna dela: ekspozicije ili uvoda, u kom se izvode male ideje,

teme, delovi i delići upoznaju jedni sa drugima; razvojnog dela, u kom

se te male ideje i motivi istražuju do maksimuma, proširuju, često

prelaze iz dura (srećno), u mol (tužno) i natrag, razvijaju se i sve

složenije prepliću dok na kraju ne dodju do: rekapitulacije, u kojoj

se sve ponavlja, u veličanstvenom izrazu potpune, bogate zrelosti u

koju su izrasle male ideje u procesu razvoja.

             Možda se pitaš, kako se ovo odnosi na nas, ukoliko nisi do

sada pogodio.

             Ja nas vidim zaglavljene u večitom uvodu. U početku je to

bila prava stvar, čista očaranost. To je deo veze u kom se pokazuješ

u najboljem svetlu: zabavan, šarmantan, uzbudljiv, uzbuđen, zanimljiv,

zainteresovan. To je vreme kada se osećaš najudobnije i najvoljenije

zato što ne osećaš potrebu da mobilišeš svoju odbranu, tako da tvoj

partner ima priliku da se mazi sa toplim ljudskim bićem, umesto sa

ogromnim kaktusom. To je vreme radosti za oboje, i nije ni čudo

što toliko voliš uvode i trudiš se da tvoj život bude serija uvoda.

             Ali počeci ne mogu da se produžavaju u beskonačnost; ne

mogu stalno da se ponavljaju. Moraju da se kreću i razvijaju – ili

umiru od dosade. Nije tako, ti ćeš reći. Ti moraš da odeš, da napraviš

promenu, da vidiš druge ljude, druga mesta, da bi mogao da se vratiš

u vezu kao da je ona nova, i da tako stalno doživljavaš nove početke.

             Mi smo stigli do produženog niza ponovnih početaka. Neki

su bili neophodni, prouzrokavani rastancima zbog posla, ali nepotrebno

surovi i oštri za dvoje koji su tako bliski kao mi. Neke si ti stvorio da

bi obezbedio što više prilika da se vratiš u novo koje toliko želiš....              

             Mi smo nesumnjivo otišli dalje nego što si ti imao

nameru da ideš. Zaustavili smo se mnogo dalje od onoga što sam

ja videla kao naše logične i divne korake. Videla sam da je period

razvoja kod tebe zaustavljen, i poverovala da nikada nećemo otići

dalje od sporadičnih pokušaja da bez obzira na sve naše potencijale

za učenje, sve neverovatne sličnosti naših interesovanja, bez obzira

koliko je još godina pred nama – zato što nikada nećemo biti

neprekidno zajedno. I tako odrastanje koje toliko visoko oboje

vrednujemo i za koje znamo da je moguće, postaje nemoguće...

             Kada si mi rekao da je nemoguće da otkažeš sastanak da bi

mi pomogao u trenutku krize, istina se obrušila na mene kao lavina.

Suočila sam se sa činjenicama najiskrenije što sam mogla i

shvatila sam da ne mogu ovako dalje, bez obzira koliko to želela;

ne mogu više da se savijam.   

             Nadam se da nećeš ovo shvatiti kao nepoštovanje dogovora,

već kao nastavak mnogih, mnogih rastanaka koje si započeo. Oboje

znamo da je nešto ovako moralo da se desi. Moram da priznam da

nisam uspela u pokušaju da te upoznam sa radostima voljenja...

             U ovom kasnom trenutku, pada mi na pamet da bih mogla

da upotrebim i šahovsku metaforu. Šah je igra u kojoj svaka strana

ima svoj sopstveni cilj čak i kada on podrazumeva uključivanje

druge starne; srednji deo igre u kome se borba razvija i pojačava

i svaka strana gubi delove i deliće, a obe slabe; i kraj igre u kom

jedna strana zarobljava i parališe drugu.

             Mislim da ti na život gledaš kao na partiju šaha; ja ga vidim

kao sonatu. I zbog ovih razlika, i kralj i kraljica su izgubljeni, a

pesma je ućutkana...

                                                                           Lesli

             .

             .

             (odlomak)Ričard Bah

            

Komentari:
Mislim da ti na život gledaš kao na partiju šaha; ja ga vidim kao sonatu.

Sve receno..
Poslao jelenaartpoezija u 00:40, 29/11/2008 | Link | |
"počeci ne mogu da se produžavaju u beskonačnost". istina
Poslao nemiri u 01:08, 29/11/2008 | Link | |
Bi8 na času.Postoji i "rondo"!
Poslao TD u 08:23, 29/11/2008 | Link | |
pročitana napola prije nekoliko godina...možda sam tražila u svakoj njegovoj knjizi galeba J.L....:-)....istina je Gospo da neke ljubavi imaju žar i plamen početka a nikada ne budu ono ugljevlje koje tinja i namah se razbukta u ponovnu vatru..neke ljubavi...neke se ne završe nikada...neke su vječnost ili barem most preko vječnosti povezujući početke i krajeve u trajanje :-)
Poslao Nurlisoul u 08:59, 29/11/2008 | Link | |
Draga Lady...

Život je SVE...
Kada bi bio "samo" Sonata...
Gdje bi se mi tu "snašli"..?!

A ljubav je život pomiješan...
Sa ONIM što Tvoje fotke "govore"...
Zar ne?!
Zat Te toliko i cijenim!!!

Ćao!
Poslao Svemirko u 10:54, 29/11/2008 | Link | |
Odlican si odlomak odabrala!
Poslao KALI u 14:08, 29/11/2008 | Link | |
Uh, Ly, ovo me je oborilo s nogu...
I znaš šta? Muškarci se ne razumeju u sonate!
Poslao BIBA u 15:13, 29/11/2008 | Link | |
Čudno...po nekad i sama na život gledam kao na partiju šaha.Ustvari,sve češće.Znači li to da imam problem?
Poslao Andjelina u 15:41, 29/11/2008 | Link | |
Prelepo...))
Zivot treba dozivljavati kao muziku..
Poslao Specificna u 23:44, 29/11/2008 | Link | |
...*pjesma je ucutkana...*tuzno je kada ljudi ne prepoznaju intezitetet i snagu emocija a i osobu pored sebe...koliko bi bili ispunjeniji da smo samo malo skromniji i obazriviji!
Poslao ias u 13:38, 30/11/2008 | Link | |
Рондо је музички облик који је заснован на једној, две, три или више тема. Главна тема се јавља најмање 3 пута у току облика, увек у основном тоналитету. Постоје 3 врсте ронда, Купренов рондо, класични рондо и сонатни рондо.
Poslao šahista u 18:21, 30/11/2008 | Link | |
Pa sad... i partija šaha zna biti kao dobra kompozicija i može pružiti neopisivo zadovoljstvo - kao divna sonata...
Ne mislim da je šah samo borba, racio, gubici...i surovi kraj.
Puno tu lepih melodija ima...
Poslao janik u 23:03, 30/11/2008 | Link | |
@ jelenaartpoezija, da...različita življenja, različita vidjenja...šah i sonata.


@nemiri, da.
Poslao Lady u 18:51, 1/12/2008 | Link | |

@ TD , učiš unapred.

@ Nurli, "neke ljubavi imaju žar...
neke ljubavi...neke se ne završe nikada...
neke su vječnost..."
Poslao Lady u 18:55, 1/12/2008 | Link | |
@ Svemirko, život je takav, čupav i dlakav )


Hvala @ KALI.


@ BIBO...hm...
Poslao lady u 22:37, 1/12/2008 | Link | |
@ Andjelina, mislim da ne znači )


@ Specificna, život i jeste muzika...


@ ias, da trbealo bi da smo samo malo skromniji obazriviji. Dobro si to rekla.
Poslao lady u 00:08, 2/12/2008 | Link | |
Takvi mushkarci nikada ne prestaju da vole tu
zenu i uvek joj se vracaju.
Poslao Anoniman u 13:44, 2/12/2008 | Link | |
Poslao Mo u 13:50, 2/12/2008 | Link | |

@шахисто, ово је из "Вокабулар српског речника" са нета:
рондо (фр. рондеау
1. мала песма, обично од 13 редака, у два дела и са једним рефреном који се по одређеним законима понавља.

рондо (итал. рондо
2. муз. комад веселог и ведрог карактера, обично у два дела, у коме се главна тема више пута понавља; такође: завршни став једне сонате.
С обзиром на први коментар и сада његово објашњене,
ко зна, шахиста, човек са искуством. Можда си ти у праву.Бумо видели.
Poslao lady u 18:19, 2/12/2008 | Link | |
@ janik, da, dok se igra šah može se slušati lepa muzika...
to su varijacije na temu
Poslao lady u 23:16, 2/12/2008 | Link | |
@Mo,
Poslao Lady u 19:03, 3/12/2008 | Link | |
Postoji i sonatni rondo.
Poslao Anoniman u 16:03, 4/12/2008 | Link | |
Đole majstor, za sve ima sjajne pesme.Tako i ova. Baš mi nešto štima uz odlomak
Kad odem,
kad me djavo isprati glavnim sokakom,
i kad mesecina zaveje moj trag,
nemoj tugovati,
jer jednom svakom mali nemi slavuj
doleti na prag.

Kad odem,
kad zamumla vetar zimske ocenase,
i kad mrtvo lisce
potera u kas
za kaznu prognace i tamburase
zbog pogresne pesme u pogresan cas.

Hej, budi jaka ti,
najlakse je plakati!
To nam samo Gospod
svira jesenju SONATU.
Snio sam vrata
u tom suvom zlatu...
Strah me da prodjem,
al' proci cu.

Znam, laf si stari ti,
nemoj sve pokvariti,
kresni samo jednu svecu
na Svetog Jovana,
i ne cuvaj dugo
pepeo tih dana..
Kad jednom odem, a poci cu...

Kad odem,
kad u prozor stavis prvu hrizantemu,
i kad popucaju divlji kesteni,
ne pali uzalud fenjer na tremu
kad me otmu magle jedne jeseni
Balašević-Kad odem
Poslao lady u 20:58, 4/12/2008 | Link | |
Biraj uvek bele figure lakshe se sa njima igra znam o chemu prichash.
Poslao Bobby u 22:59, 4/12/2008 | Link | |
@ Bobby, hvala na savetu
Od sada samo bele
Poslao lady u 07:23, 5/12/2008 | Link | |