
Sedeli smo u restoranu na velikoj terasi
iznad jezera nad lepotom koja se retko
suncem otkriva u ovim predelima u kojima
vladaju magla i oblaci. Zasmetala mi je
buka koju je pravilo preglasno društvo pa
sam se povukla na drugi kraj u usamljenu
stolicu koja kao da je mene čekala.
Upijala sam, gledajući, savršenstvo
koje se u svojoj raskoši raširilo dokle
je pogled dopirao. Miris vode i šume
upotpunio je moj osećaj divljenja.
Osetila sam, poput lahora, dodir prstiju
u svojoj kosi. Bio je toliko nežan
da sam zažmurila, da ga ne propustim,
ne žaleći da zatvorim oči pred čarobnim
prizorom i prepustim se osećaju.
Prišao mi je s ledja sasvim nečujno.
- Divna ti je kosa - prošaputao je.
U taj dodir i tihe reči utkao je sva svoja
osećanja. Znala sam šta i koliko to znači.
Nije bio od brbljivaca koji prosipaju
komplimente da bi plenili ili ubrali koji
poen, slatkorečivošću.Te reči su imale
pravo, suštinsko značenje ljubavi.
Pružila sam svoju ruku, naslonila na njegovu
u svojoj kosi, otvorila oči, nasmešila se
i u ovoj maloj iluziji putovanja pokazala
mu na monitoru sliku kojoj sam se divila.
Objavio
Lady u 10:26 | kategorija: tekstove
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (10) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (10) | Pošalji komentar
