16/8/2007
GLAS

K.O.Magnusen

*

Ponekad

glas miluje telo

tonovima

baršunastih boja

i kao povetarac

nežno

ga obavija

svirajući

muziku dodira,

da bi se

na

glatkim pregibima

lagano pojačao,

zvucima pune

mekoće,

dok ga

velom šapata

u potpunosti

ne obuzme.

*

Nekada je to dovoljno.

Kao zvuk zaveta.

*

 

 

 

11/8/2007
TZV.

Anna Kaplevich

*

Ovo je slobodan svet. Blog svet. A malo-malo neko nekog vređa, javno ili šifrovano
između redova, neko nekom smeta zaboravljajući da je to prostor koji smo sami izabrali
i u kome možemo da odaberemo, prijatelje, goste, posetioce ili da samujemo na našoj
stranici ako nam se tako prohte.Postoje opcije za sve ove potrebe.
Vidim ljude onako kako se predstavljaju. I tako ih i prihvatam. Apsolutno me ne zanima
ko su, kakvi su i šta su u tzv. real-life. Ovaj tzv. virtualni svet, odn. svet pojedinca u njemu, 
ne bih odvajala od "pravog života" niti od bilo čega drugog što je deo jedne ličnosti,
nego ga jednostavno prihvatam takvog  kako želi da se predstavi. Kakav jeste ili kakav
nije, svejedno. To je odluka i izbor onoga čiji je blog.
Naravno da ne mislim na zloupotrebe. Nemam ništa protiv ni onih koji se
prezentuju sa svim svojim generalijama jer i oni za to imaju neki svoj razlog.
Kvalitet bloga je u tome što daje mogućnost i širinu da ga svako koristi na način koji
mu najviše odgovara.Da  piše ono za čim ima potrebu ili želju i da čita ono što hoće.
Na isti način da komentariše ili ne. I zato, za šareno ruho raznih ličnosti, različitih onoliko
koliko nas ima, ima dovoljno mesta da bude prikazano po ličnom izboru.
10/8/2007
VETRENJAČA

A.Kaplevich

*
Zalivala sam baštu kada je zazvonio telefon.Prskalo je na sve strane
jer sam ostavila uključenu vodu a crevo se batrgalo kao da je živo,
ali sam ja zato stigla  da se javim. I dobro je da sam trčala jer sam
čula da su svi dobro i da je sve u redu što me je ospokojilo. I dok sam
pričala krenuli su oblaci da se navlače, usput sam zatvorila vodu a
kišica je već rominjala dok je rock and roll počinjao na nebu. U jednom
momentu od igre svetla na obrisima obližnje kuće, delom skrivene rastinjem,
učinilo mi se da vidim vetrenjaču. I baš tada zamirisa trava pod sve većim
naletima krupnih kapi letnje kiše. Licem prema nebu uživala sam
u tim dodirima...sreće koja se sliva niz lice.
9/8/2007
CHILDREN'S STORY

                                        Children's Story -Tom Waits

                      

NASMEJANO SRCE

 

tvoj život je tvoj život.

ne daj da utone u bolesnu vlagu

pokornosti.

budi na oprezu.

uvek postoje izlazi.

negde ima svetla.

možda nema mnogo svetla, ali

bolje i to nego

mrak.

budi na oprezu.

bogovi će ti ponuditi

šanse.

spoznaj ih, ostvari ih.

ne možeš da pobediš smrt, ali

možeš pobediti smrt

u životu,

ponekad.

i što češće

to činiš

biće više svetla.

tvoj život je tvoj život.

znaj to dok ga

imaš.

ti si čudo.

bogovi čekaju da uživaju

u

tebi.

*

 Bukovski

8/8/2007
PRATILAC

Van Gogh

*

nisam sam.

ona je sad ovde.

ponekad mislim da je

nestala

a onda

doleće nazad

ujutro ili u

podne ili

noću.

ptica koju niko neće.

moja je.

moja ptica bola.

one ne peva.

ta ptica

što njiše se na grani.

Č.Bukovski

6/8/2007
REZIME

Van Gogh

...

ipak, čudno, najbolje pamtim ponedeljke, kad

su svi drugi počinjali svoju nedelju,

zaglavljeni u industrijskom snu, industrije

koja će ih ispljunuti

kad ne budu više

potrebni.

 

mi smo već ispljunuli sebe, ne verujući ni u šta

od toga, presekli smo pretnju dosadnih

vladara, bili smo jako blizu

slobode, bili smo milioneri ponedeljka i

izgubimo.

 

sedeći u tesnim sobama

smejući se, pričajući, pijući,

oboje takvi:

gotovo savršeni, gotovo svesni toga

ali ne sasvim, to bi pokvarilo čitavu

stvar – gotovo luđi od onog koji nas je

stvorio –

radili smo to što smo

radili.

Č.Bukovski

4/8/2007
ZABAVI JE KRAJ

Miro

*

kad si potegao stolnjak sa

tanjirima punim hrane

i polupao prozore

popeo se ne glavu

kretenima

rekao istinu i užasne

reči

i najurio svu tu

bagru -

tada nastupa

veličanstveni trenutak:

sediš sam i

mirno sipaš sebi piće

 

svet je bolji bez njih.

 

samo su biljke i životinje

pravi drugari

 

pijem za njih i sa njima

 

one čekaju dok punim njihove

čaše.

*

Č.Bukovski

3/8/2007
STARE KUHINJSKE STVARI

 

-          Baci te stare stvari.

-          Ne mogu.

-          Šta će ti?

-          Da ih ponekad pogledam, dodirnem.

-          Samo skupljaju prašinu.

-          Ubrisaću.

-     Ne koristiš ih.

-     Neka, volim ih.

Lagano premećem stvari iz ruke u ruku. Odavno nisu u

upotrebi. Stoje čuvane ljubavlju.Mirišu starinom, obojene patinom.

Ostavljene u kutije da ne nestanu u zaboravu. Pod prstima osećam

trenutke, mirišem sećanja. Dlanovima ih primičem licu i dišem.

Jednu po jednu. I osmeh zahvalnosti me obliva. Pažljivo,

poput lomljivih kristala ih vraćam u očišćene kutije i polažem

do nekog sledećeg dodira. Sada znam da ću o njima uvek brinuti.

Zbog ove radosti koju su mi priuštile. U njima je deo mojih voljenih

i deo mene. Deo života koji one čuvaju.  A život se ne baca.

 

Objavio Lady u 07:50 | kategorija: rechi
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (9) | Pošalji komentar
2/8/2007
ČOPOR

mad dogs jasper joff

 

psi su opet tu, skaču i
kidaju, uzmiču,kruže, zatim
ponovo napadaju.
 
ja sam mislio da je gotovo s tim,
mislio sam da su
zaboravili; ali samo ih je
više nego pre.
 
a ja sam stariji,
sada
 
ali psi
nikada ne stare
 
i kao uvek ne kidaju samo
meso već i
um i dušu
 
sada
su me opkolili u ovoj sobi.
 
oni nisu
lepi;oni su psi
iz pakla
 
i tebe će
naći
 
čak iako si možda jedan
od njih
sada.
Č.Bukovski
1/8/2007
Moj skromni doprinos glagolu TREBATI

Pročitah post 

#

Moj skromni doprinos glagolu trebati by copy-paste

#

Srpski jezik "ne voli" infinitiv. Znači, čak i u zapadnoj varijanti, konstrukcije tipa "trebam raditi", "volim pevati" i sl. nisu u duhu jezika. Mnogo lepše zvuči "treba da radim" , "volim da pevam" itd. To je, vrlo verovatno, u Srpski jezik došlo iz Grčkog u kome infinitiv, kao glagolski oblik, uopšte ne postoji.

#

Nije "Trebaju da dođu", niti "Trebali su da dođu", niti "Trebali bismo da dođemo", nego "Treba da dođu", "Trebalo je da dođu" i "Trebalo bi da dođemo". Glagol trebati se upotrebljava bezlično ukoliko je u spoju s glagolom. Ako nema drugog glagola, trebati se menja normalno kroz sva lica: "Trebao si mi", "Treba mi novaca", dopušteno je i kao prelazni glagol "Trebao sam te", "Trebam novaca".

#

Trebati - upotrebljava se bezlično ako je u spoju s glagolom, npr. ''Svi treba da dodju'' (ne: trebaju). ''Trebalo je da znaš'' (ne trebao si da znaš), ''Trebalo bi da razmislimo'' (ne: trebali bismo).
Ako nema drugog glagola, trebati se menja normalno kroz sva lica:
''Trebao mi je njegov savet''
''Što su vam trebali ključevi?''
Dopušteno je i kao prelazan glagol, npr. ''Trebaćemo vas''. ''Trebao sam novca'', ''Trebate li nešto?''.
U odnosnim rečenicama kao : ''Evo imena ljudi koji su trebali da govore'' pogrešan je lični oblik su trebali , ali ne bi valjalo ni ''koji je trebalo da govore'' jer se ne slaže sa subjektom u množini. U takvom slučaju jedini izlaz je da se trebati zameni nekim drugim glagolom (imati, morati, itd.).

U ''Rečniku jezičkih nedoumica'' Ivana Klajna sasvim dovoljno i za najnepoverljivije (Sirius)

#

glagol trebati
Mnogi prave gresku i menjaju ovaj glagol kroz sva lica:
Trebam, trebas, treba, trebamo itd.
Medjutim, ovaj glagol je bezlican, tj ima samo trece lice jednine.

treba da idem
treba da idemo
treba da ides
treba da idete
itd..

trebalo je da idu
trebalo je da idemo
trebalo je da ides
itd.

trebalo bi da idem
trebalo bi da ides
itd.

Vrlo cesta greska, cak i kod obrazovanih ljudi.(Meduix)

#
.... bezličnost glagola trebati, koju ugrožava činjenica da postoje brojne lične upotrebe tog glagola (Vaša mi pomoć ne treba, One vam uopšte ne trebaju), a u vreme priređivanja Kartoteke jezičkih nedoumica pročitali smo u jednom uglednom dnevnom listu da bezlična upotreba glagola trebati "gordo posrće" ( Što se tiče vojnih pitanja mi ne bismo trebalo da o njima sad raspravljamo.  Ta pitanja trebalo bi da sačekaju izbi-janje rata pa da ih onda razmotrimo.  Da, ali Vi biste trebalo da znate da smo mi spremni da ih razmotrimo.  Pa, možemo li reći da je to završeno /"Politika", 13. 1. 1999, 4, tekst pod naslovom Kisindžerova ćaskanja  u kojima mu je partner Mao Ce Tung, odnosno Mao Cedung, 1975 /). Dopisnik "Politike" i eventualni jezički redaktor (lektor) nisu krivi što se održava neodrživa "norma", koja na nelogičan i u suštini nedopustiv način ukršta očiglednu personalnost s bezličnošću. Jednostavno, personalizovanu konstrukciju moramo priznati kao legitimnu, osim ako trebati stoji na početku rečenice. Neodrživo je reći ono što se često sreće u razgovornom, pa i administrativnom stilu: Škole su trebalo da dostave popunjene tabele. Rečenicu valja rekonstruisati tako da počne sa  Trebalo je da škole ... ili Škole su trebale da  ... !

  1. Na ovaj sitaktički problem blago je upozorio prof. Ivan Klajn u jednome od svojih priloga Jezičkom priručniku (Beograd 1991, 127 129), ali je sada došlo vreme da se, rasterećeni ranijih srpsko-hrvatskih jezičkih zavrzlama, posvetimo odrešitom uređivanju srpskoga jezičkog standarda. U konkretnom slučaju valja standardizovati bezličnu upotrebu, koja je logički moguća samo ako izostaje subjekat, tj. ako se bezlični likovi glagola trebati (naročito trebalo je i trebalo bi)  smeste na početku iskaza, dok se lično-bezlična upotreba prezentskog oblika treba (mi treba da dođemo/treba da dođemo) može podnositi i na početku iskaza.

    U bolja vremena za standardizaciju srpskoga jezika, ona pre "ujedinjenja" (1918), glagol trebati zamenjivan je "normalnim" glagolom imati. Preporuka Odbora u vezi s ovom nedoumicom može legalizovati i zamenu imati u značenju glagola trebati, ali je najbolje osloboditi ljude od iluzije da trebati mora biti bezlično i kad nije bezlično. Potrebno je samo srediti i pojačati argumentaciju koju je pre osam godina već izložio Ivan Klajn. (www.rastko.org)

  2. Jasna mi je poenta gornje poruke, ali bih malo da ispravim način na koji je sročena. Nije potpuno tačno da je glagol bezličan, tj. da ima samo treće lice jednine. Pravilo glasi da se glagol trebati koristi u bezličnom obliku ukoliko je u spoju sa glagolom, kao u primeru "Treba da idem/ideš/ide/idemo/idete/idu". U drugim situacijama se menja kao i svaki drugi glagol: "Trebaju mi dve koverte (dva koverta, dve kuverte, dva kuverta, samo ne koferta, kuferta, koferat, kuferat)" a subjekat, naravno, može da bude i osoba -- "Trebaš mi", "Trebali smo mu, nije mu bilo lako samom" i sl. Istina, puristi su nekada zaista zahtevali da se ovde koristi oblik biti potreban ("Potrebne su mi dve koverte"), ali to je odavno obesmišljeno.

    Može se učiniti da sam loše sročio pravilo kada sam pominjao spoj sa glagolom, i čini se da primeri poput "Trebam ključeve" nisu uzeti u obzir. Zapravo, pravilo je vrlo precizno, tako da ovaj primer nije pogrešan (recimo, Klajn navodi "Trebaćemo vas", "Trebao sam novaca", "Trebate li nešto?"). Međutim, i u ovom slučaju je bolje upotrebiti oblik "Trebaju mi ključevi" i sl., a budući da sam i sam veliki protivnik prvog oblika u ovakvim primerima, najbolje je da svi zajedno zaboravimo šta sam ovde rekao (Bojan Bašić)

  3. Komentar Ivana Kljana i dalja diskusija... http://forum.vokabular.org/  http://forum.vokabular.org/index.***?topic=325.msg640 (ne znam zašto se pojave te tri zvezdice iza reči index kada postavim link, ali kada se one ubrišu link je dostupan).