11/12/2006

 

 

 

Samo pravo pa nek puklo da puklo , ni levo ni desno samo pravo pa nek znaju šta je ludost .
Ne skrećem ni malo , stiću i ja jednog dana moram pa makar gde vodila staza života moga .

     Proći kroz cilj dignuta čela ,punih pluća i mirna srca - samo polako da ne sapleteš se o neki kamičak i padneš da slučajno ne okasniš promašiš ,nedaj bože zakasniš

     A onda novi početak i nova nada . Peron pun,  pisak pare ....... ko će samnom krenuti dalje ?

                                Samo idi, nemoj stati, kreći se pravo , dalje što dalje ,brže još brže ,

           i  vetar u kosi , tačka u daljini ................

                            volim slobodu , pustinju ovu i prag po prag dok  podamnom klizi .

               Ma gde ideš luda brado gde me vodiš tako rado?

                   U zagrljaj širine me guraš !!!! Nemoj tako !

                                            Hoću kući , dal sada kasno je reći '

Ma samo pravo , pa nek puklo da puklo . Ni desno ni levo samo pravo , a sutra već kasno će biti .................................

                                   Hoću mojoj kući , hoću mir i da sve bude ko što bilo je .

objavio: gooliver u: 22:06
kategorija: obavesti prijatelja | Komentara: (10)
Kad bi mogla, volela bi da ti dam ruku i podjem putem koji vodi uvek pravo....jer ti znas, a ja jos trazim....
Poslao AnaM u 22:51, 11/12/2006 | Link | |
"volim slobodu , pustinju ovu i prag po prag dok podamnom klizi ." lepo to zvuči al'nekad hoću kući )
Poslao Lady u 22:55, 11/12/2006 | Link | |
Nemoj mnogo biti zabrinut.
Nekada i sasvim prav put, put ludosti, vodi do kuće... do mira...
Čini mi se da i ti to vidiš
Prag po prag... stići ćeš... Čovek uvek stigne tamo gde zasluži ))
Poslao BIBA u 01:24, 12/12/2006 | Link | |
Kuci.. Kad pomislim na kuci... I meni je to sigurnost...I mir...Bas te razumem.
Ali ne mogu da se ne osvrnem na sve ono sto sam putujuci saznala...

Kazu...
Zivot je PUT a ne CILJ...
Pa treba paziti kuda i kako ici...

Kazu...
Zivot ne daje ono sto od njega ocekuju hirovita deca,
vec ono sto snagom otmu od njega hrabri i odvazni..

Zar nije strah i nesigurnost izvor nase potrebe za KUCI... Ma sta nam ona tacno predstavljala, ipak je svi slicno dozivljavamo...Zelimo...

'ajd sad...stisnimo zube, pa naput...
A kuca ce nas cekati....
Poslao Dunja u 01:56, 12/12/2006 | Link | |
Teško je biti na slepom koloseku.
Što je bilo više biti neće,
ali može biti bolje. Ima smisla.
Ako ti ko pomogne da se izvučeš.
Ako u sebi pronadješ snagu.
Lepa slika.
Poslao drvo u 07:43, 12/12/2006 | Link | |
Druže gde si ti to krenuo,nešto si mi sumnjiv
Poslao bubili u 15:06, 12/12/2006 | Link | |
I ja volim da idem samo pravo,ako vec moram da skrenem negde onda uvek zalutam..))
Poslao Anoniman u 18:52, 12/12/2006 | Link | |
nigde kao kod kuće , zar ne ...
ma gde to bilo...
izvoji šajgajepicu
Poslao dreamybanny u 21:08, 12/12/2006 | Link | |
Auuuuuuu....... gde li te odvede ova pruga, kad te dva dana nema ?!?!
Cccc..... 'oćeš ti sam po neispitanom terenu...
Vidi, i bandera pala...
Poslao BIBA u 05:33, 13/12/2006 | Link | |
>>Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota.Sama činjenica da je takva nada mogla da postoji,vredi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočaranjem,pa ma kako teško ono bilo.<<Putevi Gospodnji su čudni,nikad ne znaš kraj ...kada bi ga znali ne bi ni isli na taj put.Po mom mišljenju put bez kraja dodje kao da nisam ni krenuo,u prevodu znači nikad neću stići na isti jer ne znam kraj, mada stajanje u mestu nikada neće biti bolje od puta u beskonačno.
Poslao Anoniman u 00:05, 15/1/2007 | Link | |