13/12/2010

Jednostavno reči nikako da krenu . Eto sedim na ivici stolice spreman da skočim na prvi znak potrebe . Sedim i pokušavam nešto da napišem kako bi ostavio neki trag za sebe u budućnosti nekoj . I neide , neće
    Sa druge strane strah me je od svakog slova da neprizove zlu sreću pa možda podsvesno ćutim i nedam sam sebi da pričam .Pokušavajući zametnuti trag onom što vreba tumaram stisnute usne po mislima svojim .
   Život me naučio da kad me sreća oblije to je znak za nadolazak još goreg stanja . Kao da se neko kvarno biće igra samnom povlačeći konce sudbine moje
     Ipak ću pisati neki drugi put , sada idem što dalje nekim zamišljenim putem da onoga što motri odvedem za sobom na krivi put bar vremena još malo da stvorim
objavio: gooliver u: 19:16
kategorija: obavesti prijatelja | Komentara: (2)
ko ili sta vreba?
Poslao Y u 21:12, 13/12/2010 | Link | |
Poznajem taj osecaj.Kad je mnogo lepo prosto stanem u gard da valjda spremna docekam ono lose sto sledi ....
Poslao Gadura u 21:40, 13/12/2010 | Link | |