Onomad .........
Krenem nazad a na stazi štrči neko betonsko gvožđe , smisleno je tu očito , arhitektonsko rešenje za ko zna šta - sto posto . Ali , jedno pitanje , čujem neko reče . Stanem okrenem se da odgovorim , ponovo krenem ......nije arhitektonsko božije je . Banke uzmu menicu bog namesti da obično kod manjeg duga pocepaš nešto - ja sam odvalio palac , dug je dug i zao je drug . Pitam šta sam ostao kratak izmirim dug pa preko onog šiljka krenem u slobodu
Onomad .........
Reče žena , treba je za pijac' , ja kao gluv krenuh na poso ne smanjujući brzinu ni za jotu , rukav ko po kontroloru leta pravo pa na kvaku .............ravno do lakta . Kao što rekoh , dug je zao drug pa ko velim - ženo kolko za pijac '
-----------------------------------------------------------------------------------------
mala kuhinja ko što po stanovima obično znaju da budu za stolom sedi ona i još par ženskinja , neke teme koje bi bile već normalno ženske . Nasmejana . Takvom sam je i zamišljao vazda , vala je svako slovo bilo takvo , nasmejano svaki gest , na kraju poveruješ kako i misli je vala samo nasmejane mogu biti . Ničeg skrivenog nikakvog garda ...........oplemenjuje , pomislim i kliknem da ovekovečim . Sebično razmišljam kako mi treba takvo saznanje da ljudi još postoje i da traju takvi kakvi jesu , otporni na jebeni život što činimi se samo mene cmizdravog neumorno gazi .
U glavi to popodne zacrtah jednu želju , kada renoviram i otvorim " centar " za goste ...................
Onomad .............
život diktira uslove , nekad si sa mogućnostima kratak nekada si sa istima bahat , neznaš šta su pravi prioriteti pa ne stižeš ništa na vreme , a i šta znači na vreme . Kada si bahat , vreme ti pokuca na vrata i kaže ........nemaš me više . Onomad , odem do tog mog centra , a on još u nekom razradjenom stanju trune i propada kao ideja , kao ideja . Kao ideja znam da ima još nešto i sve one pukotine stravične po njemu govore - dužan si a dug je zao drug .
I pašće , siguran sam danas u to ako dug ne isplatim ,a vreme je svoje reklo nekome drugome - nemaš me više . Time , mene stavi ovde gde jesam da budem večiti dužnik .
Krenem nazad a na stazi štrči neko betonsko gvožđe , smisleno je tu očito , arhitektonsko rešenje za ko zna šta - sto posto . Ali , jedno pitanje , čujem neko reče . Stanem okrenem se da odgovorim , ponovo krenem ......nije arhitektonsko božije je . Banke uzmu menicu bog namesti da obično kod manjeg duga pocepaš nešto - ja sam odvalio palac , dug je dug i zao je drug . Pitam šta sam ostao kratak izmirim dug pa preko onog šiljka krenem u slobodu
Onomad .........
Reče žena , treba je za pijac' , ja kao gluv krenuh na poso ne smanjujući brzinu ni za jotu , rukav ko po kontroloru leta pravo pa na kvaku .............ravno do lakta . Kao što rekoh , dug je zao drug pa ko velim - ženo kolko za pijac '
-----------------------------------------------------------------------------------------
mala kuhinja ko što po stanovima obično znaju da budu za stolom sedi ona i još par ženskinja , neke teme koje bi bile već normalno ženske . Nasmejana . Takvom sam je i zamišljao vazda , vala je svako slovo bilo takvo , nasmejano svaki gest , na kraju poveruješ kako i misli je vala samo nasmejane mogu biti . Ničeg skrivenog nikakvog garda ...........oplemenjuje , pomislim i kliknem da ovekovečim . Sebično razmišljam kako mi treba takvo saznanje da ljudi još postoje i da traju takvi kakvi jesu , otporni na jebeni život što činimi se samo mene cmizdravog neumorno gazi .
U glavi to popodne zacrtah jednu želju , kada renoviram i otvorim " centar " za goste ...................
Onomad .............
život diktira uslove , nekad si sa mogućnostima kratak nekada si sa istima bahat , neznaš šta su pravi prioriteti pa ne stižeš ništa na vreme , a i šta znači na vreme . Kada si bahat , vreme ti pokuca na vrata i kaže ........nemaš me više . Onomad , odem do tog mog centra , a on još u nekom razradjenom stanju trune i propada kao ideja , kao ideja . Kao ideja znam da ima još nešto i sve one pukotine stravične po njemu govore - dužan si a dug je zao drug .
I pašće , siguran sam danas u to ako dug ne isplatim ,a vreme je svoje reklo nekome drugome - nemaš me više . Time , mene stavi ovde gde jesam da budem večiti dužnik .
Pošalji komentar
Komentari: