14/3/2010

Sasvim slučajno nekada dolaziš do saznanja ogromnih emocija u jednom dečijem malom srcu.
Sasvim slučajno kane ti i po neka suza sa tvog izboranog obraza, pitaš se koliko je toga u tom srcu slomljeno, pitaš se puštajući suzu dal je moguće da pored svih situacija u svom životu ti je puštaš zbog sudbine nečije druge. I čitaš ,…

" Danas ću videti svoga tatu "


čitaš jedan mlad život kako se raduje jednoj činjenici uskraćenoj za normalnost.


«Danas će moj tata doći i ja i mama ćemo ići da se vidimo sa njim. Ali molim vas nemojte nikom reći jer ako moj deda čuje ja i mama ćemo morati da idemo od kuće .»


Život? Ko to danas ima život. Ovo dete ga sigurno nema, uskraćeno za ljubav zbog jednog zatucanog čoveka koji ucenjuje rođeno dete, ekonomskom zavisnošću. Zloupotrebljava nesrećno vreme znajući da zajednica nemože opstati jer niti ćerka niti otac imaju zaposlenje. Tu situaciju koristi već devet godina razdvajajući ih odabirom, glad ili krov nad glavom…


Dali taj čovek ima srca uopšte u grudima, jel on nekada pročita, onako brižan, neki pismeni zadatak napisan ručicom svog unuka .Verovatno da ne, verovatno je neka njegova neostvarena želja po sredi, neki plan koji je crtao po mapam svoga uma dok je dizao svoju ćerku


dugo to već traje, ćerka krije svoje srce dete svoju radost. A on verovatno veruje kako ih čuva


zato se iskreno od svog srca nadam da će dete sledeći pismeni zadatak početi sa


Nekada sam živeo sa svojim dedom…
objavio: gooliver u: 16:13
kategorija: obavesti prijatelja | Komentara: (6)
Uvek me pogodis do koske sa ovakvim temama....pa prosto nemam komentar jer si rekao sve na kraju . Pozzzz
Poslao mnjradovic u 16:57, 14/3/2010 | Link | |
Сачувао си у себи "оно мало душе" ))
Poslao Tay u 18:07, 14/3/2010 | Link | |
Radovićka , koliko životnih " ruševina " postoje svugde oko nas je prosto poražavajuće kao činjenica . Vremenom se navikneš na neke obrasce pa niti reaguješ na klasične primere niti ih otpratiš kao " ruševinu " Onda te ovako nešto stigne , dete nevidi svog oca godinama , željno ga je majka nesme da ga takođe vidi . Ta porodica nikada nije imala problema ljubavne prirode ali u vremenima kada svi ostaju bez posla onaj koji je na kraju svojim primanjima ostao kao jedini nosilac ( Deda ) je odlučio da neće " neradnika " da hrani i izbaci ga iz kuće prosto kao neko mačku što baci .
Verovatno da ga nije trpeo od prvog dana , mene zgražava činjenica da su svesno žrtvovali ljubav radi opstanka , preživljavanja . A to ih nije situacija u svojoj plastičnoj formi naterala već čovek od krvi i mesa . Čovek čija krv duboko pati jer mu je deda uskratio očevu svakidašnju ljubav .............grozno
Poslao gulanfer u 12:21, 15/3/2010 | Link | |
" Тау " .....тешко је данас имати душу
Poslao gulanfer u 12:25, 15/3/2010 | Link | |
"zato se iskreno od svog srca nadam da će dete sledeći pismeni zadatak početi sa

Nekada sam živeo sa svojim dedom…" ma sve je receno
Poslao Slavica u 20:42, 15/3/2010 | Link | |
Prokleto ovo današnje vreme , da je sreće pa da otac nađe zaposlenje kojim bi mogao izdržavati porodicu - eto dečijih velikih očiju punih sreće
Poslao Guli u 21:15, 15/3/2010 | Link | |