
Prošle tople,decembarske noći, sa sjajem odlazećeg meseca u očima,
pospana od prethodno neprospavane noći, ranije sam se uvukla u
mirisnu belu, meku, mirišljavu posteljinu, u tihom polumraku
spavaće sobe, sasvim malo osvetljene ponekim nemirnim zrakom
ulične svetiljke.Tišinu sam narušila zvukom davno neuključenog radija
da me laganom svirkom uvede u san. Ljuljuškala sam se na talasima
muyike kad me je iz mira prenuo zanosni bariton koji je posle
svake pesme ponavljao baršunasto očaravajućim glasom:
"Dok te volim, dotle i postojim.Kad me ne bude više, neću te ni voleti".
Tako je pocinjala i tako se završavala svaka balada koje me činila i
setnom i veselom u isto vreme, dok me glas milovanjem nije uveo u san.
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (22) | Pošalji komentar
