
Noćas mi se kroz otškrinut prozor tiho i nečujno
u sobu uvukla magla.Svojim mirisom, belim
sjajem i tananim dodrima prenula me iz sna.
Zaplesala je oko mene čudesnu igru u kojoj je,
uvijajući se stvarla neobične oblike, istovremeno
milujući me lagano i nežno.
-Šta mi to praviš maglo?- upitah je.
-Pravim ti Sneška Belića – odgovori ona.
I zaista, u mraku se pojavi zlatnom svetošću obasjan
prvi Sneško Belić koga videh, dok još zima nije počela,
u noći, na prelasku novembra u decembar.
Objavio
Lady u 07:34 | kategorija: rechi
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (12) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (12) | Pošalji komentar
