
Lakoćom leptira sletelo mi je ovo jutro na dlan.
I jutro i dan.
Vedro, veselo, mirisno.
Ponekad poput čarobnjaka
svojim mrakom noć proguta bol,
odagna tugu i prepusti nas
jutru u smeli zagrljaj.
Dopusti zaborav na tren
i otvori vrata raskoši raja.
Tihi bolni dan ostaje u srcu
i ta nedeljiva ljubav ide sa mnom.
Otvaram vrata i izlazim
u susret radosti.
Proleće je raširilo svoje ruke,
sunce zove...
Objavio
Lady u 11:55 | kategorija: tekstove
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (14) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (14) | Pošalji komentar
