
Zlatno plavo jutro.
Pretprolećno.
Lepo a tužno.
Meni.
Ovakvim jutrima budila bi me
svojom mekom, toplom rukom milujući mi kosu.
Svojim blagim pogledom pružala mi je utočište.
Na njena nedra spuštala sam svoje suze.
Radostima i smehu me naučila.
Dobrotu pokazala i nesebično je delila.
Otišla je jednog jutra, dan pre početka proleća.
Iz mog naručja.
A ipak ostala je sa mnom.
U mom srcu i sećanju.
Zauvek.
Odneću joj cveće i svoju ljubav ovog mirisnog dana.
Komentari:
o, kako razumem ovo...
Tako je lep dan, kao dar...za prostirku cvecem. Kad razumes...onda i ja razumem.
Na žalost moje su zlatne jeseni tužne i ma koliko vremena prošlo nikad i ničim se ta praznina ne može izbrisati.I šta reći...ipak uteha ne postoji.
postoji...ljubav koja je poslije njih ostala je utjeha i radost...moju obilazim , zauvjek je ostala u toplom ljetu..
Izmenjeno od ffrida dana 20/3/2006 u 16:51
Kako ste samo nezne, pazljive i osecajne. Tako mi prijaju tople reci.
...
joshuvek zivi u mislima tvojim , tvoje rechi i osecanja daju joj vechnost i nikada nece nestati ....
@ Z i na tebe se sada odnose reci iz mog prethodnog komentara, ali dotle nije bilo muskih

.
@Dbanny, da zauvek.
Sada sam videla da mi je na ovom 20- om postu, 20-og marta bio 200-ti komentar.
Uh .. kako je ovo bolno .. no prelijepo si to napisala ...
Uh kako bol ume izroditi prava umetnička dela .Bože koliko nas je ovde ...
to cveće raste u nama svakog trena, osećaš kako mirišemo zajedno?
Mirišimo li mi to na bol...? A tuga, tuga je tu...i neće nestati.Samo ću je ponekad uspeti sakriti i proleću ruke raširiti...
ne moraš nikada nositi, miriše zauvek za duše koje te pohode i onda kada pomisliš da niste zajedno
Znam da smo uvek zajedno, jer deo mene je tamo...
ti si divna osoba.....
..a i ona mora da je bila divna osoba...prebogata si tim nasledstvom....
Bože koliko prejakih bolnih emocija na jednom mestu...
Jesu bolne ali su prepune ljubavi...
Tek sada sam videla ovaj post. Prelepo napisano, tuga izgleda može da ispiše najlepše reči....

Razumem te, u potpunosti....meni je nedelja tužan dan...

@Sonatice, znas, cesto se pitam zasto je to tako? Zasto se ta bolna secanja intenzivnije urezuju od onih za kojima toliko zudimo i koja nas raduju i zivot cine srecnim.