
Polazila sam i vraćala se,
lomila prste i cupkala u mestu,
pogledala levo - desno,
treptala, žmirkala,
uzdisala
i tražila nekoga ko bi razumeo
moje misli, pretočene u reči,
nekoga ko bi znao da shvati.
Kada nikoga nisam našla
potražila sam prostor
koji bih ispunila svojim rečima.
Bez straha da će se pogrešno tumačiti,
bez bojazni da će biti zloupotrebljene.
Svoje reči nežne i iskrene,
svoje reči oštre i istinite.
Reči u osećanjima,
istinu u ljubavi.
Osećanja u rečima,
ljubav u istini.
Taj prostor,
sam pronašla,
reči ostavila tamo,
a misli i osećanja
i dalje putuju samnom.
Kroz život;
kroz strah,
kroz ljubav,
kroz radost,
kroz tugu.
Objavio
Lady u 01:31 | kategorija: rechi
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar
