
Sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nježan kao nekada
Kako naći put
koji vodi do tebe
kako naći mir
kad je svega nestalo
Sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nježan kao nekada
Nikoga nema u sivom gradu
ulice moje korake kradu
i ja kao sjena sad lutam
U tvome srcu padaju kiše
i sve se naše polako briše
iz svijeta tog
Jadranka Stojakovic
Komentari:
sve smo mogli mi.štošta i jesmo

) ali previše toga i nismo. nažalost.
Lady, OBOŽAVAM ovu pesmu, često je slušam, odličan je izbor za blog
Da, nažalost, mnogo toga i nismo

Jao jao jao stara moja.... svaki daljnji komentar je suvišan zar ne!???
... a nije li bilo i nekih stihova - sve smo mogli mi - da je duži bio dan...?? kao da mi je to ostalo negdje u podsvijesti... tko zna od kada.
jao Ida al' smo matore kad se toga secamo..

)))
"Sve smo mogli mi
da je duzi bio dan
da si nasao za me malo vremena..."
jel mogu ja da se ne setjam... neshto mi to matoro kvari koncepciju

)))
...rekla bih da nije potrebna odredjena brojka godina da bismo se secali ove pesme..i svakog njenog stiha...
"sve smo mogli mi - da je duži bio dan.." a nije bio

. I poglavico mani sad tu svoju koncepciju, pricamo o duzini dana a ne o broju godina!
Volim ovu pesmu.....

I ja, ali volim i sliku

I na slici...sloboda...dopada mi se

Uh, Lady, kako si me našla...
Shljapkamo po kishi...

Mnogi se mogu pronaci u ovoj pesmi, bez obzira kojoj generaciji da pripadaju...Sve smo mogli mi...a ko zna zasto je dobro sto nismo...

A slika je savrsena!
Uvek je za nesto dobro i to sto nismo...
meni je poslije uvijek žao što nismo (((:
I meni uvek bude zao, ali se ubedim da je to za nesto dobro, da lakse prodje