
Veče je. Nebo ukrašeno oblacima obojenim akvarelom zalaska sunca.
Reka velika, moćna. Nosi poslednje zrake svetlosti, vetrom uzburkane
srebrne površine, na počinak. Obala šumom zatamnjena, cvrkutom
peva. Mirisi opijaju. Noć se širi. Sjaji mesečinom i tišinom.
Pružam ruke i grlim ga...obasjana.
*
Da li ste ikad zagrlili pun mesec?
Objavio
Lady u 10:15 | kategorija: rechi
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (11) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (11) | Pošalji komentar
