
Maglovita jutra
šaraju ravnicu.
Koracima bludnim
tražim toplinu
tvoje nežnosti.
Osećaš kraj prozora,
pogledom setnim,
kako ti prilazim
i uzdah olakšanja
prostruji prostorom.
Budi se ravnica...
Andrija B.
Objavio
Lady u 14:36 | kategorija: poeziju
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (7) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (7) | Pošalji komentar
